Ustvari, nijedan gospodarski sustav koji su uspostavili ljudi nije u potpunosti zadovoljio materijalne potrebe svih ljudi. Prije otprilike 3 000 godina jedan mudar čovjek koji je puno razmišljao o životu napisao je: ‘Stao sam promatrati sva tlačenja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, a nikoga nema da ih utješi. Moć je u rukama tlačitelja njihovih, a nikoga nema da ih utješi’ (Propovjednik 4:1). U današnjem svijetu u kojem svega ima u izobilju mnoge se još uvijek tlači i izrabljuje.
Milijuni ljudi nemaju gotovo nikakve izglede da se izvuku iz teškog siromaštva. No mnogi su naučili kako izaći na kraj s ekonomskim problemima. Osim toga, oni imaju nadu da ih čeka bolji život.
Borba za opstanak
U svojoj knjizi The Working Poor—Invisible in America pisac i novinar David Shipler vrlo slikovito opisuje život nekih stanovnika Sjedinjenih Država koji se nalaze na rubu siromaštva. On kaže: “Kada dijete koje boluje od astme živi u starom, zapuštenom stanu, stanje mu se može toliko pogoršati da završi u bolnici. No troškovi liječenja tako su veliki da ih majka neće moći platiti. To će loše utjecati na njenu kreditnu sposobnost, a zbog toga će joj se znatno povećati kamatna stopa na otplatu kredita za automobil. Stoga će biti prisiljena kupiti nepouzdan rabljeni automobil, zbog kojeg će ponekad kasniti na posao. Zato će imati manje izgleda da dobije promaknuće i veću plaću. Zbog toga i dalje moraju živjeti u zapuštenom stanu.” Premda ova majka i njeno dijete žive u najbogatijoj zemlji svijeta, neprestano im prijeti opasnost da zapadnu u tešku neimaštinu.
Je li dovoljno imati dobre namjere?
U studenom 1993. u zgradi američke vlade u Washingtonu sastala se grupa državnih službenika koji su nastojali riješiti jedan ozbiljan problem. Imali su na raspolaganju stotine milijuna dolara koje su željeli iskoristiti kako bi pomogli beskućnicima koji žive u Sjedinjenim Državama. Dok su oni vijećali, na autobusnoj stanici s druge strane ulice okupili su se policajci, vatrogasci i ekipa hitne pomoći. Članovi ekipe hitne pomoći odnosili su tijelo jedne beskućnice. Žena je umrla pred zgradom američkog Ministarstva stanovanja i urbanog razvoja, koje je odgovorno za pružanje pomoći ljudima koji nemaju gdje živjeti.
Reporter lista The New York Times kasnije je intervjuirao jednu službenicu iz spomenutog ministarstva. Ona se osvrnula na to koliko je vozila i pripadnika hitnih službi stiglo na mjesto nesreće i rekla: “Ironično je to što pomoć stiže sa svih strana nakon što čovjek umre, a dok je živ, nitko ne mari za njega.”