Zasto imam takve osjesaje?

Цитат :

Zašto imam takve osjećaje?

”Osjećam se kao da se u meni vodi rat. Ne znam kome bih se obratio“ (Bob).

MNOGI mladi proživljavaju sličnu duševnu patnju. Za razliku od svojih vršnjaka koji su izgleda zaokupljeni zanimanjem za suprotni spol, ti se mladi osjećaju sve jače privučeni pripadnicima vlastitog spola. Za mnoge to predstavlja razornu spoznaju.

Jedna je žena rekla za svoju kćer: ”Zdravlje joj je počelo slabiti, nije mogla jesti ni spavati i postala je potištena i hirovita. Čak je pokušala samoubojstvo.“ Što je bilo glavni uzrok te patnje? ”Imala je lezbijske osjećaje.“ Možda nekima nije lako nadvladati takve sklonosti. ”Kad sam bio u predtinejdžerskim godinama“, priznaje jedan mladić kojeg ćemo nazvati Mark, ”počeo sam imati homoseksualna iskustva s nekim svojim prijateljima. Nastavio sam s time sve do svoje mladenačke dobi kad sam s Jehovinim svjedocima počeo proučavati Bibliju. No ponekad su se u meni još uvijek javljali neispravni osjećaji.“

Što uzrokuje to da mlada osoba bude privučena vlastitom spolu? I što bi ona trebala učiniti ukoliko je muče takvi osjećaji?

Priroda ili odgoj?
Danas je popularno reći da se osobe rađaju kao homoseksualci i da se seksualna usmjerenost ne može mijenjati. Časopis Time je, naprimjer, dramatično objavio: ”Jedno novo istraživanje ukazuje na postojanje razlike u moždanoj strukturi homoseksualaca i heteroseksualaca.“ No to je istraživanje bilo izvršeno na mozgovima muškaraca umrlih od AIDS-a. Ono zacijelo ne dokazuje tu tvrdnju!

Jedna druga teorija uključuje hormone. Znanstvenici su zapazili da su laboratorijski štakori lišeni muških hormona manifestirali pri parenju ”ženska“ ponašanja. Znanstvenici su donijeli zaključak da su homoseksualci možda, slično tome, žrtve biološkog nesretnog slučaja — izlaganja prevelikoj ili premaloj količini muških hormona prije rođenja. Međutim, mnogi znanstvenici smatraju da čudno ponašanje kod štakora nije ništa više od refleksa — a ne prava ’homoseksualnost‘. Osim toga, ljudi nisu štakori. The Harvard Medical School Mental Health Letter tvrdi: ”Krajnje je nevjerojatno da bi prenatalni hormoni utjecali (...) na čovjekovu seksualnost jednako tako direktno kako upravljaju refleksima koji su uključeni u ponašanje štakora pri parenju.“

Genetičkim istraživanjima također je bilo posvećeno mnogo pažnje. Kod homoseksualnih muškaraca i žena koji imaju identične blizance, otprilike polovina njihovih blizanaca također su homoseksualci. Budući da su monozigotni [identični] blizanci genetske kopije, činilo se logičnim zaključiti da tu devijaciju uzrokuje neki misteriozni gen. Zapazi, međutim, da polovina blizanaca nisu bili homoseksualci. Kad bi ta osobina uistinu bila genetski programirana, ne bi li je imali svi blizanci? Geni i hormoni mogu, doduše, imati izvjesnu ulogu. No ipak, Scientific American je izvijestio o otkrićima nekih istraživača čiji dokazi ”snažno ukazuju na to da sredina značajno doprinosi seksualnoj orijentaciji“.

Цитат :

Faktori sredine

Razmotrite sredinu antičke Grčke. Potaknuta erotičnim pričama o nekim grčkim mitskim bogovima, književnim djelima filozofa poput Platona te kulturom gimnazija u kome su mladići vježbali nagi, homoseksualnost je postala popularna u eliti grčkog govornog svijeta. Prema knjizi Love in Ancient Greece, ”u Kreti se smatralo sramotnim da jedan mladić iz ugledne obitelji nema ljubavnika“. Nikakav misteriozni gen niti hormon nije bio uzrokom takve dekadencije. Ona je cvjetala zato što ju je grčka kultura dopustila, da, poticala ju je! To prikladno ilustrira koliko snažan može biti utjecaj sredine.

Obilje propagande koja zagovara homoseksualnost danas je nesumnjivo mnogo doprinijelo populariziranju tog stava. Televizijski program, filmovi, muzika i časopisi obiluju aluzijama na homoseksualnost. Nekim je mladima, zahvaljujući kablovskoj televiziji, tvrda pornografija postala lako dostupna. U modu su došli androgini (uniseks) stilovi odijevanja i dotjerivanja. Neki stručnjaci također smatraju da je propaganda nekih feministkinja usmjerena protiv muškaraca također doprinijela porastu lezbijstva. Mlade osobe mogu biti izložene lošem utjecaju i putem druženja sa školskim kolegama koji otvoreno preporučuju homoseksualni način života .

Цитат :

Otac i sin

Izgleda da ponekad neispravna obiteljska sredina također igra važnu ulogu, naročito kod muškaraca. Otac značajno doprinosi djetetovom emocionalnom razvoju (Efežanima 6:4). Knjiga Obiteljski život učiniti sretnim kaže: ”Utjecaj muških svojstava oca može doprinijeti znatan udio razvoju zaokružene, ujednačene osobnosti djeteta.“ Dječak također treba priznanje, ljubav i odobravanje svog oca. Do čega može doći kad otac propusti pružiti svom djetetu ovu potrebnu pažnju? Do emocionalne patnje. Joseph Nicolosi, koji piše o mentalnom zdravlju, tvrdi da je homoseksualnost kod muškaraca ”gotovo uvijek rezultat problema u obiteljskim odnosima, naročito između oca i sina“.

Moguće je da majka nesvjesno pogoršava situaciju time što omalovažava svog supruga ili time što je pretjerano posesivna prema svom sinu. U jednoj studiji o feminiziranim dječacima iznijeto je sljedeće zapažanje: ”Neki su roditelji umjesto dječaka željeli djevojčicu te su svog malog dječaka suptilno ohrabrivali na to da se oblači kao djevojčica ili su ga sami tako oblačili.“

Time se ne želi reći da se za poremećene seksualne osjećaje može automatski okriviti nečije roditelje. Kod mnogih muškaraca koji su odrasli uz posesivne majke i nesavjesne, odsutne ili nasilne očeve ipak su se razvile muške osobnosti. Nadalje, ne potječu sve osobe s homoseksualnim sklonostima nužno iz obitelji s poremećenim odnosima. Međutim, neki su dječaci izgleda povrijeđeni na vrlo specifičan način. ”Uslijed svog ranog osjećaja odbačenosti od strane oca (...),“ tvrdi dr. Nicolosi, ”homoseksualac u sebi nosi osjećaj slabosti i nekompetentnosti u pogledu svojstava povezanih s muškošću, to jest, s moći, dokazivanjem i snagom. Zbog podsvjesne težnje za vlastitom muževnošću, privlači ga muževna snaga.“

Jedan mladi kršćanin po imenu Peter piše: ”Moj je otac bio alkoholičar i redovito je tukao moju majku, a ponekad i nas djecu. Napustio nas je kad mi je bilo 12 godina. Snažno sam osjećao da mi nedostaje otac. Uvijek sam čeznuo za nekim tko bi ispunio prazninu koju sam svakodnevno osjećao. Kad sam se na kraju sprijateljio s jednim divnim kršćaninom, za koga sam mislio da će zadovoljiti tu potrebu, počeo sam osjećati seksualnu privlačnost prema njemu.“

Zanimljivo je da je velik broj homoseksualaca bio žrtva spolnog zlostavljanja u djetinjstvu. Takvo spolno zlostavljanje može uzrokovati trajnu fizičku i emocionalnu štetu. Kod nekih može stvoriti ono što jedna spisateljica naziva ”poremećenim seksualnim identitetom“. To se očigledno dogodilo u drevnoj Sodomi, u kojoj su mali dječaci očitovali pohlepnu želju za perverznim odnosima . Jasno je da je njihovo ponašanje bilo rezultat iskorištavanja od strane odraslih.