Zasto je ogovaranje tako stetno?

Цитат :

Zašto je ogovaranje tako štetno?

”U mojoj srednjoj školi to je poput neke epidemije. Kod nas nema droge, oružja ili tučnjave — kod nas se ogovara. To je veliki problem“ (16-godišnja Michelle).
NEKI kažu da je pravi užitak. Drugi kažu da je otrov. Često ga se može naći u časopisima, novinama i televizijskim programima. Ujedno daje draž mnogim razgovorima. Što je to? Neobavezni razgovor o ljudima i njihovim osobnim stvarima, inače poznat kao ogovaranje.
Možda ništa tako brzo ne privlači našu pažnju kao riječi: ”Jesi li čuo što ima novo?“ Ono što slijedi nakon tih riječi može biti činjenica ili izmišljotina — ili možda ima primjese i jednog i drugog. Bilo kako bilo, iskušenje da se upustimo u ogovaranje može biti vrlo veliko. ”Vrlo je teško ne biti zainteresiran za život drugih ljudi“, kaže 17-godišnja Lori. ”Između tebe i tvojih prijatelja postoji jedan prešutan dogovor prema kojem, kad saznaš nešto intrigantno, moraš im to reći.“

Цитат :

Zašto to radimo?

Zašto nam je ogovaranje tako zanimljivo? U prvom redu zato što su ljudi društvena bića. Drugim riječima, ljudi se zanimaju za druge ljude. Stoga je posve prirodno da će, prije ili kasnije, naš razgovor skrenuti na najnovije događaje u životu prijatelja i poznanika.
Je li to loše? Ne uvijek. Vrlo često u takvom neformalnom razgovoru saznamo korisne informacije, kao što su tko će se vjenčati, tko je nedavno dobio bebu i tko je bolestan. Čak su i kršćani prvog stoljeća razgovarali o najnovijim događajima u životu svojih suvjernika (Efežanima 6:21, 22; Kološanima 4:8, 9). Zaista, neobavezan razgovor o prijateljima i poznanicima sastavni je dio načina na koji međusobno komuniciramo i održavamo zdrave međuljudske odnose.

Цитат :

Zamke štetnog ogovaranja

Ponekad, doduše, motiv za razgovor o životu drugih nije briga za njih, već nešto drugo. Naprimjer, 18-godišnja Deidra kaže: ”Ljudi ogovaraju da bi postali [omiljeni] u društvu. Misle da će biti omiljeni ako znaju priču koja je zanimljivija od one koju im je netko upravo ispričao.“ Želja da impresionira druge mogla bi čak navesti onog tko ogovara da iskrivi činjenice. ”Ako znaš neku priču, imaš moć da manipuliraš njom“, objašnjava 17-godišnja Rachel. ”To je tvoj teren i priču možeš zamagliti koliko god želiš.“
Ponekad se ogovaranje kojim se iznose neistine koristi kao sredstvo za osvetu. ”Jednom sam proširila lažne glasine o svojoj prijateljici“, kaže 12-godišnja Amy. ”To sam učinila zato što je ona prije toga rekla nešto o meni.“ Kakav je bio rezultat toga? ”U početku sam mislila: Aha, baš sam joj se osvetila.“ Međutim, Amy potom objašnjava: ”Uskoro je to izmaklo kontroli i ja sam se počela osjećati puno jadnije sad kad sam to učinila nego što bih se osjećala da uopće nisam ništa rekla.“

Nije teško razumjeti kako ogovaranje može postati, kako je to rekao jedan stručnjak na polju mentalnog zdravlja, ”poput vatre koja vrlo brzo izmakne kontroli“. (Usporedi Jakova 3:5, 6.) Kad se to dogodi, rezultati mogu biti katastrofalni. Naprimjer, što ako se razglasi neka informacija koja je trebala ostati povjerljiva? Ili što ako su informacije koje se šire ogovaranjem neistinite, pa njihovim širenjem upropaštavaš nečiji dobar glas? ”Jedan moj prijatelj počeo je širiti glasine da se drogiram, što nije istina“, kaže 12-godišnji Bill. ”To me stvarno boljelo.“
Prekinuti zlobno ogovaranje

Biblija s pravom kaže da su ”smrt (...) i život u vlasti jeziku“ (Priče Salamunove 18:21). Zaista, naše riječi mogu poslužiti kao alat kojim se gradi ili kao oružje koje uništava. Nažalost, mnogi danas koriste jezik u ovu drugu svrhu. Oni su poput nekih koje je opisao psalmist David, nekih koji ”naoštriše jezik svoj kao mač, strijeljaju riječima, koje zadaju rane, da bi iz potaje ubili pravoga“ (Psalam 64:2-4).
Oni koji se žele dopasti Bogu ne bi smjeli širiti neistinite informacije jer Biblija kaže da su ”mrske (...) Gospodinu lažljive usne“ (Priče Salamunove 12:22). Namjerno pokretanje ili širenje glasine za koju znaš da je neistinita jest laganje, a Biblija kaže da kršćani trebaju ’odbaciti laž‘ i ’govoriti istinu svaki sa svojim bližnjim‘ (Efežanima 4:25).
Stoga, prije nego kažeš nešto o nekoj drugoj osobi, zapitaj se: ’Da li su mi zaista poznate činjenice? Da li će to što kažem prouzročiti da oni koji me slušaju imaju lošije mišljenje o osobi o kojoj pričam? Ako je to slučaj, iz kojeg poticaja to pričam?‘ Imaj na umu sljedeće: Sama činjenica da je nešto istina samo po sebi ne opravdava njeno širenje — naročito ako će ta informacija štetiti nečijem ugledu.

Sljedeće pitanje koje si trebamo postaviti glasi: ’Kako će to što ogovaram utjecati na moj ugled?‘ Da, ogovarajući druge, zapravo govoriš nešto o samom sebi. Naprimjer, Kristen kaže: ”Ako si možeš priuštiti da toliko vremena potrošiš pričajući o drugim ljudima, onda tvoj vlastiti život sigurno nije jako interesantan.“ Lisa je uvidjela da ju je reputacija osobe koja ogovara koštala toga da je izgubila povjerenje svoje najbolje prijateljice. ”Situacija je došla dotle da se ona počela pitati može li mi vjerovati“, kaže Lisa. ”Bilo je grozno — morala sam dokazati da se može pouzdati u mene.“
Ako si poznat kao osoba koja ogovara, možda će ljudi početi gledati na tebe kao na nekog tko će im vjerojatno nanijeti bol, pa možda više neće željeti tvoje društvo. Jedna biblijska poslovica kaže: ”Ogovarač ide uokolo i otkriva tajne; nemaj ništa s osobom čija su usta uvijek otvorena“ (Priče Salamunove 20:19, Beck). No, da li si znao da možeš postati suučesnik u štetnom ogovaranju, čak i da ne izgovoriš niti jednu riječ?
Slušanje — druga strana ogovaranja


Potrebno je najmanje dvoje ljudi da bi došlo do ogovaranja — onaj tko govori i onaj tko sluša. Iako onaj tko sluša može izgledati manje kriv od onoga tko govori, Biblija iznosi drugačije gledište o tome. U Pričama Salamunovim 17:4 čitamo: ”Zao čovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan.“ Prema tome, onaj tko sluša ogovaranje snosi veliku odgovornost. ”Na neki je način čak i gore slušati ogovaranje nego sam ogovarati“, kaže pisac Stephen M. Wylen. Zašto je to tako? ”Time što rado slušaš“, nastavlja Wylen, ”ohrabruješ onoga tko govori da nastavi s pričom.“

Što bi onda trebao učiniti kad čuješ štetno ogovaranje? Nastojeći da ne djeluješ samopravedno, mogao bi jednostavno reći: ’Hajde da promijenimo temu‘ ili ’Nekako mi je neugodno razgovarati o tome. Uostalom, ta osoba nije tu i ne može se braniti.‘
Ali što ako te ljudi počnu izbjegavati zato što odbijaš sudjelovati u njihovim razgovorima? To bi ti na neki način moglo poslužiti kao zaštita.

Kako?

Pa, imaj na umu da će osoba koja pred tobom ogovara druge vjerojatno pred drugima ogovarati tebe. Prema tome, ako se zbližiš s mladima i odraslima koji u svom govoru ne ocrnjuju druge, možeš izbjeći mnogo žalosti. Wylen kaže: ”Bez obzira na gubitak koji pretrpiš zbog toga što ne ogovaraš druge, uskoro ćeš shvatiti da nisi izgubio ništa osim mogućnosti da se učiniš nesretnim. Na kraju ćeš proći bolje od njih jer ćeš steći glas osobe koja je dostojna povjerenja.“
A što je najvažnije, steći ćeš dobro ime kod Boga. On je zainteresiran za to na koji način pričamo o drugima, jer je Isus Krist upozorio: ”Za svaku [će] praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. Jer ćeš se svojijem riječima opravdati, i svojijem ćeš se riječima osuditi“ (Matej 12:36, 37).
Dakle, mudro je slijediti opomenu apostola Pavla: ”Da se ljubazno starate da ste mirni, i da gledate svoj posao“ (1. Solunjanima 4:11). Ako tako činiš, to će ti pomoći da ostaneš u dobrim odnosima s drugima i da zadržiš dobar položaj pred Bogom.
[Bilješka]
Neka su imena u članku promijenjena.
’Najefikasnije sredstvo za ogovaranje u čitavom svijetu‘
Jesi li čuo što ima novo?
S pojavom elektronske pošte, E-maila, ogovaranje je danas ušlo u područje vrhunske tehnologije. Ustvari, pisac Seth Godin naziva E-mail ”najefikasnijim sredstvom za ogovaranje u čitavom svijetu“. Premda priznaje koristi E-maila, on upozorava: ”Za početak netko može poslati poruku koja je ili činjenica ili iskrivljena tvrdnja i odjednom su tisuće ljudi potencijalni sudionici u tome.“
E-mail može doprijeti do velikog broja ljudi — i to brzo. Godin kaže: ”To je prvi suvremeni vid komunikacije koji sjedinjuje težinu i promišljenost nečeg napisanog s brzinom i trenutnom pažnjom kakvu zahtijeva telefonski poziv.“ Stoga je mudro da se prilikom odašiljanja elektronske pošte pobrineš da svrha tvoje poruke bude jasna. I ni u kom slučaju nemoj prenositi prijateljima neprovjerene informacije.