diabetes

Цитат :

”Vaša kćerka ima dijabetes!“

NEĆU tako lako zaboraviti koliko su me pogodile ove liječnikove riječi. U to je vrijeme moja kćerka Sonya imala deset godina. Bila je tako zdrava, puna energije — ponekad čak i previše. Zadnji put kad je bila bolesna imala je pet godina.

Međutim, tik pred ovaj odlazak liječniku dani nisu bili sjajni. Sonya nije izgledala dobro. Stalno je pila, a kad bi se napila, morala je pod hitno ići u toalet — ponekad čak svakih 15 minuta. Noću bi ustajala barem po tri puta. Isprva sam pronalazila isprike za njene simptome — to je samo neka infekcija mokraćnog mjehura i ona će ozdraviti. No za nekoliko dana zaključila sam da vjerojatno treba uzimati antibiotik da bi se tijelo riješilo te infekcije.

Tada sam je odvela liječniku. Rekla sam svoje mišljenje o tome što joj je. Zatražio je uzorak urina i ja sam primijetila da je urin u bočici pun nekakvih komadića koji su nalikovali malim pahuljicama snijega. To je zamijetila i medicinska sestra. Jednostavne krvne pretrage potvrdile su njihove pretpostavke. Imala je dijabetes tipa 1.

Sonya je shvatila što to znači. Iako je imala samo deset godina, u školi je učila o dijabetesu. Njeno lice odražavalo je strah i zgražanje, baš kao i moje. Liječnik je rekao da odmah treba ići u bolnicu kako bi se izbjegle daljnje opasnosti. Dogovorio je da je smjeste na odjel intenzivne njege u jednoj bolnici u Portlandu (Oregon, SAD). Sonya je bila jako ljuta zbog toga što ju je snašlo. Nije željela primati injekcije da bi ostala na životu. Plakala je i stalno pitala zašto. Bilo mi je jako teško zatomiti svoju tugu. Onda se više nisam mogla suzdržati. I tako smo sjedile u čekaonici, naslonile se jedna na drugu, jecale i preklinjale Boga da nam pomogne da izdržimo.

Цитат :

Teško bolničko iskustvo

Liječnik mi je dozvolio da odvezem Sonyu kući da uzmemo neke stvari, da nazovem svog supruga Phila i dogovorim da netko ode po našeg sina Austina u školu. Za sat vremena moj suprug i ja prijavili smo Sonyu u bolnicu. Odmah su joj počeli davati infuziju da bi iz krvi izbacili prevelike količine šećera i ketona. Bilo je to grozno iskustvo. Sonya je izgubila tri kilograma zbog dehidracije. Bilo je teško pronaći njene sve manje uočljive vene. Medicinska je sestra na koncu uspjela i situacija se nakratko smirila. Dobili smo jednu veliku knjigu i mnoge druge papire koje smo morali pročitati i shvatiti prije nego dobijemo dopuštenje da Sonyu odvedemo kući.

Stalno smo se susretali s liječnicima, medicinskim sestrama i dijetetičarima. Pokazali su nam kako koristiti štrcaljku i davati Sonyi dvije injekcije inzulina, koje je otada trebala uzimati svakog dana. Naučili su nas kako obavljati krvne pretrage koje je Sonya trebala činiti četiri puta dnevno kako bi se kontrolirala razina šećera u njenoj krvi. Trebali smo zapamtiti toliko puno informacija! Isto tako, morali smo naučiti kako je hraniti. Morala je izbjegavati hranu bogatu šećerom, a budući da je još uvijek rasla, svaki je obrok morao imati ne samo dovoljnu već i točno određenu količinu ugljikohidrata.

Za tri dana izašla je iz bolnice. Dopustila mi je da joj dajem injekcije, no sama je obavljala krvne pretrage. Za mjesec dana sama si je davala injekcije inzulina, što radi i dan-danas. Bili smo presretni kad smo uvidjeli da prihvaća tu bolest i uči živjeti s njom. Prvo je željela umrijeti i jednostavno se probuditi u Raju, a onda je počela upoznavati svoje tijelo, svoje osjećaje, svoja ograničenja i počela nam govoriti kad joj nije dobro.

Цитат :

Period prilagođavanja

Prvih nekoliko mjeseci bilo je jako teško. Svaki se član obitelji morao boriti s bujicom osjećaja. Ja sam pokušavala učiniti toliko toga da sam došla do točke kada sam jedino željela pobjeći od svega. Najteže je bilo držati se striktnog rasporeda, naročito kada se ispreplitao s kršćanskim sastancima i našom propovjedničkom aktivnošću — a da ne spominjem svakodnevne školske obaveze i godišnje odmore. No uz mnogo molitvi, moj suprug i ja naučili smo živjeti iz dana u dan i prihvaćati svoje nove odgovornosti.

Pronašli smo divnog liječnika koji je specijalizirao endokrinologiju i uvijek nam je spreman pomoći kad imamo problema, čak smo i povezani elektronskom poštom. Posjeti njegovoj ordinaciji postali su sastavni dio našeg vremenskog rasporeda. To što ga viđamo svaka tri mjeseca kad Sonyu vodimo na kontrole ne omogućava nam samo da provjerimo kako ona napreduje već nam isto tako dokazuje da za nju činimo sve što je u našoj moći.

Kao što smo i mogli očekivati, naš je sin teško prihvaćao to što se sva pažnja poklanjala njegovoj sestri. Drugi u skupštini, kao i njegova nastavnica, uvidjeli su to i pomogli mu da bude zaposlen i da shvati da se prilagodbe moraju učiniti. Sada nam uvelike pomaže pazeći na Sonyu. Kao njezini roditelji ponekad smo bili skloni tome da se ponašamo previše zaštitnički i da previše strepimo nad njom. Uvidjeli smo da se ti strahovi mogu najbolje spriječiti tako da istražujući podatke o bolesti naučimo kako ona zapravo djeluje na tijelo.

Цитат :

Kako smo sada?

Često razgovaramo o Jehovinim obećanjima i o skorom vremenu kada će bolesti biti samo daleka uspomena (Izaija 33:24). Dotada naša obitelj ima cilj da ostane aktivna u služenju Jehovi i da u najvećoj mogućoj mjeri sudjeluje u govorenju drugima o blagoslovima Božjeg Kraljevstva. Isto tako, dajemo sve od sebe kako bismo bili redoviti na skupštinskim sastancima.

Prije nekoliko godina moj je suprug dobio ponudu da privremeno ode raditi u Izrael. Zbog Sonyinog zdravstvenog stanja taj smo korak razmotrili pažljivo i u molitvi. Zaključili smo da bi nam uz prikladnu pripremu, uključujući i pronalaženje odgovarajuće hrane za Sonyu, taj korak mogao donijeti čak i duhovne blagoslove. Imali smo prednost godinu i po biti članovi engleske skupštine u Tel Avivu. Uživali smo u potpuno drugačijem načinu propovijedanja, što je bilo divno poučno iskustvo za našu obitelj.

Onih par običnih riječi: ”Vaša kćerka ima dijabetes!“ u potpunosti nam je promijenilo život. No umjesto da se predamo očaju, fizičku dobrobit naše kćerke učinili smo obiteljskim pothvatom, a to nas je još više zbližilo. Jehova, ”Bog svake utjehe“, pomogao nam je da to izdržimo (2. Korinćanima 1:3). (Ispričala Cindy Herd.)


”Ukoliko se dijabetes ne liječi, dolazi do ketoze, odnosno nakupljanja ketona, a to su tvari koje u krvi nastaju uslijed razgradnje masti; nakon toga slijedi acidoza (nakupljanje kiseline u krvi), koja je popraćena mučninom i povraćanjem. Budući da tijelo nastavlja stvarati toksične produkte poremećenog metabolizma ugljikohidrata i masti, pacijent pada u dijabetičku komu“ (Encyclopædia Britannica).

Цитат :

Što je dijabetes?

Naša tijela hranu koju pojedemo pretvaraju u energiju koju koristimo. Ta je funkcija bitna koliko i samo disanje. U želucu i crijevima hrana se razdvaja na jednostavnije elemente, uključujući i jednu vrstu šećera, glukozu. Gušterača na šećer reagira tako da proizvodi inzulin, koji pomaže šećeru da stigne do tjelesnih stanica. Tada šećer sagorijeva i nastaje energija.

Kada neka osoba ima dijabetes, njena gušterača ili ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga njeno tijelo dobro ne iskorištava. Zbog toga šećer iz krvotoka ne može doći do tjelesnih stanica da bi ga se iskoristilo. Knjiga Understanding Insulin Dependent Diabetes objašnjava: ”Tada se razina šećera u krvi jako poveća i on kroz bubrege dolazi u urin.“ Dijabetičari koji se ne podvrgnu liječenju često mokre i imaju druge simptome.

Цитат :

Dijabetes tipa 1

Ovaj je tip dijabetesa prije bio poznat kao juvenilni dijabetes jer se uglavnom pojavljuje kod djece i mlađih osoba. No mogu ga dobiti ljudi svih životnih dobi. Iako uzrok nastanka dijabetesa nije poznat, postoje različiti faktori koje neki smatraju odgovornima za pojavljivanje dijabetesa tipa 1:



2. Autoimunitet (tijelo postaje alergično na neko svoje tkivo ili neke vrste stanica — u ovom slučaju radi se o stanicama gušterače)

3. Vanjski utjecaji (virusni ili kemijski)

Moguće je da virusne infekcije i drugi faktori uzrokuju oštećenje Langerhansovih otočića (skupine stanica unutar gušterače gdje nastaje inzulin). Kako se uništava sve više otočića, tako osoba može lakše dobiti dijabetes.

Dijabetičari imaju neke simptome:

1. Učestala mokrenja

2. Velika žeđ

3. Učestala glad; tijelo je gladno jer ne dobiva energiju

4. Gubitak težine. Kada tijelo nema šećera u stanicama, ono sagorijeva vlastito masno tkivo i proteine da bi dobilo energiju, što dovodi do gubitka težine

5. Razdražljivost. Ako dijabetičar često ustaje po noći da bi mokrio, onda ne može normalno spavati. Zbog toga mogu nastupiti promjene u ponašanju.

U dijabetesu tipa 1 gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U takvim slučajevima inzulin se mora uzimati svaki dan, obično injekcijom (inzulin se uništava u želucu ako ga se uzima oralno).

Цитат :

Dijabetes tipa 2

To je stanje u kojem tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne koristi ispravno i ne smije ga se miješati s dijabetesom tipa 1. Ovaj se tip najčešće javlja kod odraslih osoba koje imaju iznad 40 godina i obično nastaje postepeno. U ovoj bolesti nasljeđe igra određenu ulogu, a često se zakomplicira pogrešnom ishranom ili pretilošću. U mnogim slučajevima mogu se koristiti tablete, barem za prvu ruku, kako bi se gušteraču stimuliralo na stvaranje većih količina inzulina. Tablete ne sadrže inzulin.

Цитат :

Opasne strane dijabetesa

Tijelo treba gorivo da bi nastavilo s radom. Ako ne može koristiti glukozu, poseže za masnim tkivom i proteinima. Međutim, kada tijelo sagorijeva masno tkivo, stvaraju se otpadne tvari nazvane ketoni. Ketoni se nakupljaju u krvi i odlaze u urin. Budući da ti ketoni imaju veću kiselost nego zdrava tjelesna tkiva, velike količine ketona u krvi mogu dovesti do ozbiljnog stanja nazvanog ketoacidoza.

Za dijabetičara je također opasno kada mu razina šećera u krvi padne ispod normalne granice (hipoglikemija). Dijabetičara na to stanje upozore neugodni simptomi. Može se tresti, znojiti, biti umoran, gladan, razdražljiv ili zbunjen ili može imati ubrzan puls, zamagljen vid, glavobolje, osjećati utrnulost ili trnce oko usta i usana. Može čak imati epileptične napadaje ili pasti u nesvijest. Pravilnom ishranom i redovitim obrocima često se mogu spriječiti takvi problemi.

Ako se pojave gore navedeni simptomi, uzimanjem jednostavnih šećera, možda nekog voćnog soka ili tableta glukoze, može se količinu šećera u krvi vratiti na sigurniju razinu dok se ne pojede drugu hranu. U težim se slučajevima mora injekcijom davati glukagon. To je hormon koji potiče oslobađanje šećera pohranjenog u jetri i može povisiti razinu šećera u krvi. Ako dijete boluje od dijabetesa, roditelj treba o tome obavijestiti školu i vozača autobusa ili osobu koja čuva dijete.

Цитат :

Dugoročne komplikacije

Dijabetičar se može suočiti s dugoročnim komplikacijama, uključujući i srčani napad, moždani udar, probleme s vidom, bolesti bubrega, probleme sa stopalima ili nogama te učestale infekcije. Te komplikacije nastaju zbog oštećenih krvnih žila, živaca i nemogućnosti obrane od infekcija. Međutim, nemaju svi dijabetičari takve dugoročne probleme.

Ako se količina šećera u krvi održava blizu normalne razine, štetne posljedice tih komplikacija mogu se odgoditi ili svesti na minimum. Osim toga, rizik se uvelike može smanjiti ako se održava normalnu težinu i normalan krvni tlak te ako se ne puši. Dijabetičar mora često vježbati, jesti odgovarajuću hranu i uzimati prepisane lijekove.



Obitelj Herd