Spas od ubojite oluje!

Цитат :

Spas od ubojite oluje!

Pustoš koju je napravio uragan Mitch prošle je godine bila udarna vijest širom svijeta. Ipak, malo se pažnje obraćalo na često herojske napore koje su uložili Jehovini svjedoci kako bi žrtvama ove ubojite oluje donijeli humanitarnu pomoć. Izvještaj koji slijedi na dramatičan način pokazuje kako pravo kršćanstvo i bratstvo mogu, čak i pod najgorim okolnostima, izaći kao pobjednici.

VODE na jugozapadnom dijelu Karipskog mora 22. listopada 1998. rodile su ubojicu. On je svoj život započeo kao tropski ciklon. U razdoblju od 24 sata pretvorio se u tropsku oluju i dobio ime koje će dugo vremena izazivati sjećanja prožeta strahom i boli — Mitch. Jačajući sve više, Mitch se uputio na sjever. Do 26. listopada postao je uragan 5. stupnja, stvarajući kontinuirane vjetrove od 290 kilometara na sat i nalete vjetra od preko 320 kilometara na sat.

U početku je izgledalo da se Mitch sprema napasti Jamajku i otočje Cayman. No ubojica se okrenuo na zapad i uputio ravno na Belize, na obali Srednje Amerike. No, umjesto da je napao, Mitch se prijeteći nadvio nad sjeverni dio obale Hondurasa. Tada je ubojica iznenada načinio sljedeći potez. Tridesetog je listopada napao Honduras, ubijajući i pustošeći sve pred sobom.

Цитат :

Mitch zahvaća Honduras

Mitch je svoju prisutnost najavio prolomima oblaka. ”U subotu, 31. listopada, oko jedan sat ujutro“, prisjeća se Víctor Avelar, punovremeni evangelizator koji živi u Tegucigalpi, ”čuli smo buku nalik strašnoj grmljavini. Jedan se maleni potok pretvorio u razbješnjelu rijeku! Struja je odnijela dvije kuće i zarobljene ukućane koji su vrištali.“ U jednom drugom dijelu grada zbog odrona blata poginulo je 32 ljudi, među njima i 8 osoba koje su proučavale Bibliju sa Svjedocima. Međutim, nije poginuo nijedan kršteni Svjedok.

Vlada Hondurasa brzo je reagirala na nastalu krizu, podižući objekte u kojima su se izbjeglice mogle skloniti. Pored toga, međunarodni timovi za pružanje pomoći iz više od deset zemalja dali su se na posao. Slično tome, Jehovini svjedoci počeli su predvoditi u davanju humanitarne pomoći, imajući na umu riječi iz Biblije: ”Za to dakle dok imamo vremena da činimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri“ (Galaćanima 6:10). Zato su osnovani odbori za elementarne nepogode. Uviđajući koliko je očajna situacija u gradovima na obali, Svjedoci su poduzeli spasilačke akcije.

Svjedok po imenu Edgardo Acosta prisjeća se: ”U subotu, 31. listopada, nabavili smo čamac i uputili se u poplavljeno područje. Iako smo uspjeli spasiti dva brata, shvatili smo da nam treba veći brod ako mislimo izvući svu braću. Zato smo nabavili kitolovca i u nedjelju rano ujutro uputili se tamo po drugi put. Na koncu smo evakuirali sve članove skupštine, zajedno s nekim susjedima — ukupno 189 osoba.“

Juan Alvarado pomagao je u akciji spašavanja u blizini La Junte. On se prisjeća: ”Čuli smo ljude kako viču: ’Upomoć! Spasite nas!‘ To je bilo nešto najužasnije što sam ikad doživio. Braća su bila u potpunosti zarobljena. Mnoga od njih bila su na krovovima.“ María Bonilla, koja je preživjela ovaj uragan, objašnjava: ”Voda koja nas je okruživala bila je poput oceana. Svi smo plakali.“ No akcije spašavanja bile su uspješne. Humberto Alvarado, koji je preživio ovaj uragan, kaže: ”Ne samo da su nas braća spasila nego su nam dala sklonište, hranu i odjeću.“ Humberto se dalje prisjeća: ”Jedan čovjek koji je promatrao spašavanje rekao nam je da ga nijedan član njegove crkve nije pokušao spasiti — to su napravili jedino Jehovini svjedoci. On je sada uvjeren da su Jehovini svjedoci prava religija!“

U gradu La Limi jedna grupa Svjedoka našla se zarobljena u kući. Budući da se razina vode oko njih dizala, napravili su otvor na stropu i popeli se na stropne grede. Svjedokinja po imenu Gabi sjeća se: ”Imali smo hrane za nekoliko dana. Kad se to potrošilo, jedan je brat riskirao svoj život odlazeći u vodu da nabere kokosove orahe. Kako bismo si olakšali muku, pjevali smo pjesme Kraljevstva.“ Juan, jedan sluga pomoćnik, prisjeća se: ”Mislili smo da nećemo preživjeti. Zato smo odlučili proučavati biblijski časopis Kulu stražaru. Svi smo počeli plakati, misleći da je to zadnji put da zajedno proučavamo. Proučavanje nam je dalo snagu da izdržimo.“ Izdržali su osam dana, tada su ih na koncu spasili timovi spasilaca.

Iako su bili na sigurnom i živi, mnogi koji su preživjeli poplavu morali su se suočiti s grubom stvarnošću. Svjedokinja po imenu Lilian priznaje: ”Vrlo je bolno izgubiti osobne stvari, kao naprimjer odjeću, namještaj i obiteljske fotografije. Kad sam vidjela da mi je kuća puna blata, smeća, pa čak i zmija, to je bilo jednostavno užasno!“ Međutim, još se jednom pokazalo da je kršćansko bratstvo neprocjenjivo. ”Braća su došla pomoći“, prisjeća se Lilian. ”Moj muž, koji nije Svjedok, pitao je: ’Kako ćemo im platiti za sve što su uradili?‘ Jedna je sestra odgovorila obraćajući mi se: ’Ne moraš mi se zahvaljivati. Pa sestra sam ti!‘“

Цитат :

Salvador osjeća Mitchov bijes

Kako je uragan Mitch napredovao na zapad, prema Salvadoru, izgubio je dah. No još uvijek je bio dovoljno snažan da ubija. U to su vrijeme Jehovini svjedoci u Salvadoru bili zaposleni planiranjem Oblasnog kongresa ”Božanski životni put“. Očekivalo se više od 40 000 prisutnih. Kako se Mitch približavao, izgledalo je da su šanse da sva braća prisustvuju kongresu male. Rijeke su se izlijevale iz korita i gutale usjeve, ceste i kuće. Na brdima ogoljenim sječom šuma, stvarala su se ogromna klizišta blata.

Nelson Flores je predsjedavajući nadglednik skupštine Jehovinih svjedoka u gradu Chilangueri. Kad se probudio u subotu ujutro 31. listopada, opazio je da s druge strane rijeke, gdje je nekada stajala Chilanguera, nema ama baš ničega! Pet stotina kuća je nestalo! Strahujući za život svoje duhovne braće i ne mareći mnogo za vlastitu sigurnost, Nelson je skočio u nabujalu rijeku. ”Kad sam došao na drugu stranu“, prisjeća se Nelson, ”izašao sam iz vode i pokušao se snaći i vidjeti gdje sam. Dan za danom prolazio sam tim područjem propovijedajući od kuće do kuće, a sada nisam mogao naći niti jedan jedini poznati orijentir!“

Te je noći u Chilangueri poginulo oko 150 ljudi. Među njima bilo je i nekoliko pojedinaca koji su proučavali Bibliju s Jehovinim svjedocima. Međutim, nijedan kršteni Svjedok nije izgubio život.

Uskoro su započele akcije spašavanja. Arístedes Estrada, koji je pomagao u organiziranju tih akcija, objašnjava: ”Nismo smjeli otići u Chilangueru. Voda je još uvijek rasla! Nikada neću zaboraviti ljude koji su zvali u pomoć, ali koje su spasioci ostavili jer su morali pobjeći kako bi sačuvali svoje živote.“ Ipak, s vremenom se otamo uspjelo evakuirati svu braću. Dvorane Kraljevstva služile su kao izbjeglički centri. Osim toga, Svjedoci su bili postavljeni u bolnice, škole i na druga mjesta kako bi na popisima povrijeđenih i onih koji su ostali bez domova mogli naći imena Svjedoka. Tamošnje su skupštine brzo osigurale potrebne stvari.

No, nije uvijek bilo lako donijeti te stvari u sabirne centre. Braća iz grada Corinta uputili su se noseći plodove sa svojih polja, ali naišli su na nanos zemlje koji im se ispriječio na putu. Postoji li kakvo rješenje? Prokopali su put! Ljudi koji su bili tamo u početku su samo sumnjičavo promatrali. No, s vremenom su bili potaknuti da im se pridruže i pomognu prokrčiti put. Braća iz Corinta na svoje su odredište stigla blatnjava, ali sretna jer su učinila svoj dio.

Podružnica Watch Tower Societya služila je kao jedan od sabirnih centara. Gilberto, član osoblja koji je pomagao u dijeljenju humanitarne pomoći, prisjeća se: ”To je bilo nevjerojatno! Stiglo je toliko vozila da se trebalo zadužiti volontere da upravljaju prometom na parkiralištu i na ulici ispred podružnice.“ Procijenjeno je da je darovano 25 tona odjeće i 10 tona hrane. Petnaest volontera cijeli je tjedan radilo kako bi razvrstali odjeću i otpremili je.

Цитат :

Mitch prolazi pored Nikaragve

Mitch je prošao dovoljno blizu nikaragvanske granice da i na tu zemlju istrese pustošeću kišu. Tisuće je kuća bilo uništeno, a cesta zbrisano. U blizini grada Posoltege nanos blata zatrpao je cijela sela — i više od 2 000 ljudi.

Kad su Svjedoci u Nikaragvi saznali za ovu tragediju, organizirali su veliku humanitarnu akciju. Dobrovoljci su krenuli u napornu i opasnu misiju milosrđa — da pronađu svoju braću! Dva tima Svjedoka, jedan iz Leóna (grada koji se nalazi južno od Posoltege), a drugi iz Chichigalpe (grada koji se nalazi na sjeveru), uputila su se za Posoltegu, a svaki je brat nosio težak paket sa živežnim namirnicama. Spasioci su upozorili braću da je put praktički neprohodan, ali oni nisu htjeli odustati.

U ponedjeljak 2. studenog braća iz Leóna rano su ujutro ukrcala namirnice na kamion i vozila se do mjesta na kojem je bio most koji je odnijela voda. Nakon što su iskrcali namirnice iz kamiona, formirali su dva tima biciklista: jedan se trebao uputiti za Posoltegu, a drugi za poplavljeni grad Telicu. Braća su se najprije pomolila. ”Nakon molitve“, kaže jedan od spasitelja, ”osjetili smo ogromnu snagu.“ I trebat će im. Trebali su prelaziti preko velikih jaraka, ponegdje klizeći po blatu, a ponegdje noseći bicikl na ramenu. Srušena stabla često su im priječila put. Pored toga, trebali su izdržati promatrajući stravične prizore leševa koji su plutali po vodi.

Začudo, biciklisti iz Leóna i Chichigalpe u Posoltegu su stigli praktički u isto vrijeme! Nerio López, član spasilačkog tima, prisjeća se: ”Moj je bicikl imao izlizane gume. Mislio sam da će izdržati samo kilometar ili dva.“ Pa ipak, bicikl je nekako izdržao. Jedino što su na povratku pukle obje gume. Bilo kako bilo, braća su u toj humanitarnoj akciji prva stigla na odredište. Kako su samo bili radosni kad su se susreli s grupom tamošnje kršćanske braće i sestara! ”Toliko sam zahvalna Jehovi i našoj braći jer su nam pružili podršku i pomoć“, rekla je jedna sestra. ”Nismo mislili da će nam braća doći u pomoć tako brzo.“

To je bila tek prva od nekoliko biciklističkih ekspedicija koje su otišle u poplavljene gradove, a braća su puno puta u humanitarnim akcijama na odredište stizala prva. Građani Larreynaga jednom su vidjeli kako na biciklima dolazi 16 braće! Tamošnja su braća bila ganuta do suza zbog naporâ koje su oni uložili. Ponekad su biciklisti na leđima nosili više od 20 kilograma namirnica. Dva su brata prenijela više od 100 kilograma namirnica u grad El Guayabo! Jedan je brat, ponijevši na svom biciklu koliko je god mogao, pronašao okrepu razmišljajući o biblijskom citatu iz Izaije 40:29: ”[Jehova] daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost.“

Svjedoci iz grada Tonalá poslali su glasnika da odgovornu braću izvijesti o tome da su njihove zalihe hrane pri kraju. Kad je glasnik stigao, iznenadio se jer je saznao da su živežne namirnice već poslane! A kad se vratio kući, tamo ga je čekala hrana. Marlon Chavarría, koji je pomagao odnositi živežne namirnice u poplavljeno područje oko Chinandege, prisjeća se: ”U jednom su gradu bile 44 obitelji Svjedoka. Međutim, od dobivene hrane koristi je imalo 80 obitelji jer su je braća podijelila.“

Ove humanitarne akcije zapazile su i vlasti. Gradonačelnik grada Wamblána pisao je Svjedocima: ”Pišemo vam da vidimo postoji li mogućnost da dobijemo kakvu pomoć. (...) Vidimo kako pomažete svojoj braći i sestrama ovdje u Wamblánu i željeli bismo znati je li moguće da i za nas nešto učinite.“ Jehovini svjedoci odgovorili su tako što su poslali hranu, lijekove i odjeću.

Цитат :

Mitch bjesni u Gvatemali

Mitch jedva da je napustio Honduras i Salvador, a već je napao Gvatemalu. Saru Agustín, Svjedokinju koja živi južno od grada Guatemale, probudio je zvuk razbješnjele vode. Klanac u kojem je živjela pretvorio se u silnu bujicu. Ona je svojim susjedima često kucala na vrata kako bi im prenijela biblijsku istinu. Sada je išla od vrata do vrata očajnički pokušavajući probuditi susjede! Nanos blata kasnije se sručio niz brijeg, progutavši mnoge kuće njenih susjeda. Zgrabivši lopatu, Sara je počela pomagati preživjelima i iskopala iz blata sedmero male djece. Budući da je po zanimanju primalja, Sara je ranije pomogla da jedno od te djece dođe na svijet. Nažalost, tinejdžerka po imenu Vilma bila je među poginulima. Sara joj je nedavno ostavila biblijsku literaturu.

Iako je Mitch već izgubio dosta od svoje siline, stalne su kiše prouzročile ogromnu štetu na usjevima, mostovima i kućama. Zbog toga je odlučeno da se jedan dio od velike količine potrebnih stvari koje su poslane podružnici Jehovinih svjedoka u Gvatemali iskoristi kako bi se pomoglo braći u Hondurasu. Budući da su mnogi mostovi bili uništeni, a aerodrom poplavljen, te zalihe morale su se poslati morskim putem. Frede Bruun, koji radi u podružnici, priča: ”Unajmili smo brod od fiberglasa dugačak osam metara i isplovili s otprilike tonom lijekova i hrane. Nakon zastrašujućeg putovanja po nemirnom moru, konačno smo stigli u luku Omoa, mokri do kože.“

Цитат :

Mitch — dan poslije

Izgledalo je da će Mitch izdahnuti nad jugoistokom Meksika. No, u zadnjem trzaju uputio se na sjeveroistok i udario južnu Floridu (SAD). Ipak, uskoro je počeo gubiti snagu. Povukao se na Atlantik i počeo brzo slabiti. Do 5. studenog prestala su vrijediti sva upozorenja vezana za tropsku oluju.

Neki stručnjaci Mitcha nazivaju ”najsmrtonosnijim uraganom koji je napao zapadnu hemisferu u posljednja dva stoljeća“! Ukupan broj mrtvih možda je čak 11 000; a još se tisuće njih smatra nestalima. Više od tri milijuna ljudi ostalo je bez kuća ili su u najmanju ruku na neki drugi način teško pogođeni. Predsjednik Hondurasa Carlos Flores Facusse žalosno je izjavio: ”Izgubili smo ono što smo malo-pomalo sagradili u 50 godina.“

Mnogi Jehovini svjedoci izgubili su svoje domove zbog Mitcha. Nažalost, u mnogim slučajevima nestale su i parcele na kojima su njihovi domovi nekada stajali! Ipak, Jehovini svjedoci poduzeli su korake kako bi pomogli mnogima da poprave i ponovno izgrade svoje domove.

Tragične nesreće, kao što je uragan Mitch, tmurni su podsjetnik na to da živimo u ’teškim vremenima‘ (2. Timoteju 3:1-5). Prava zaštita od takvih nesreća doći će tek kad Božje Kraljevstvo preuzme vlast nad ovom planetom (Matej 6:9, 10; Otkrivenje 21:3, 4). Pa ipak, Jehovini svjedoci su zahvalni da nitko od njihove braće nije izgubio život dok je Mitch harao. Poslušno slijeđenje uputa za evakuaciju i dobra organiziranost tamošnjih skupština pomogla je mnogima da budu na sigurnom.

Tijekom proteklih nekoliko mjeseci Jehovini svjedoci u zemljama koje su bile pogođene olujom naporno su radili kako bi se vratili u svoju uhodanost što se tiče duhovnih aktivnosti. Primjerice, u Salvadoru su učinjeni potrebni koraci kako bi se žrtvama oluje pomoglo da prisustvuju oblasnom kongresu koji se održavao samo nekoliko dana nakon što je Mitch prošao. Unajmljeni su autobusi za prijevoz i organiziran je smještaj. Čak se poduzelo korake da se bolesnima omogući liječenje kako bi i oni mogli prisustvovati! Kongres je bio pravi uspjeh, s najvećim brojem od 46 855 prisutnih — što je puno više od onoga što se u početku predviđalo. ”Zbog onog što nas je zadesilo doživjeli smo traumu“, priznaje José Rivera, brat iz Salvadora koji je u uraganu izgubio i kuću i posao. ”No s kongresa smo otišli potpuno drugačiji jer smo osjetili gostoljubivost braće.“ Kaže se da je u tim zemljama broj prisutnih na sastancima Jehovinih svjedoka značajno porastao — upravo zbog toga što su ljudi gledali napore koje smo ulagali u pružanje humanitarne pomoći.

No ovi su događaji možda i najviše utjecali na same Svjedoke. Carlos, koji je preživio poplave u Hondurasu, kaže: ”Nikada nisam doživio ništa slično. Na svojoj sam koži osjetio ljubav i naklonost svoje braće.“ Da, jednog će dana šteta koju je prouzročio uragan Mitch biti stvar prošlosti. No ljubav koju su pokazali Jehovini svjedoci, od kojih su mnogi riskirali život i zdravlje kako bi pomogli svojoj braći, nikada neće pasti u zaborav.


Jehovini svjedoci obično se jedan drugome obraćaju s ”brate“ ili ”sestro“.

Nakon oluje povećavao se broj oboljelih od zaraznih bolesti. Zbog toga je umro jedan Svjedok iz Nikaragve.

Svjedoci iz okolnih zemalja pomažu

KAD su meteorolozi prognozirali da će uragan Mitch pogoditi Belize, ta se zemlja pripremila za njegov napad. Budući da je vlada naredila evakuaciju svih obalnih i nizinskih područja, Jehovini svjedoci povukli su se u glavni grad Belmopan, koji se nalazi u unutrašnjosti, a od obale je udaljen gotovo 80 kilometara ili u druge gradove na većoj nadmorskoj visini.

Srećom, žestina Mitchovog bijesa nije pogodila Belize. No nakon što su saznali za nevolju svoje braće u Hondurasu, Nikaragvi i Gvatemali, braća iz Belizea darovala su hranu, odjeću, pročišćenu pitku vodu i novac.

Zapravo, takav je odaziv bio tipičan za braću u okolnim zemljama. Svjedoci iz Kostarike poslali su četiri velika kontejnera hrane, odjeće i lijekova. Braća u Panami podigla su četiri centra za primanje, razvrstavanje i pakiranje darovanih stvari. U samo nekoliko dana prikupljeno je više od 20 000 kilograma stvari za humanitarnu pomoć. Jedan čovjek koji nije Svjedok rekao je: ”Mislio sam da je vojska broj jedan u organiziranju humanitarne pomoći. No sada vidim da su Jehovini svjedoci zauzeli to mjesto.“ Svjedoci su sada počeli redovito posjećivati tog čovjeka kako bi mu prenijeli biblijske istine.

Jedan brat koji ima prijevozničko poduzeće dao je kamion na korištenje i poslao vozača (koji nije Svjedok) da odveze humanitarnu pomoć u Nikaragvu. Carinici u Panami i Kostariki nisu pregledavali robu i dopustili su da kamion prijeđe granice njihovih država. Jedna je benzinska stanica poklonila gorivo za dva puna rezervoara kamiona — što je bilo dovoljno za putovanje u oba smjera! Isto tako, ni carinici u Nikaragvi nisu pregledavali pošiljku. ”Ako to dolazi od Jehovinih svjedoka, onda ne trebamo pregledavati“, rekli su oni. ”S njima nikada nismo imali nikakvih problema.“

Međutim, prijevoz u Honduras kopnenim putem nije bio moguć. No jedna kršćanska sestra koja radi u honduraškoj ambasadi preko ambasade je organizirala da se avionom pošalje pošiljka humanitarne pomoći, i to besplatno! Tom je prilikom poslano više od 10 000 kilograma robe.

Zanimljivo je da je neke ljude koji nisu Svjedoci duboko dirnulo ono što su Svjedoci radili u pružanju humanitarne pomoći. Neka su poduzeća poklonila kartonske kutije, ljepljive trake i plastične kontejnere. Neka su poklonila novac i snizila cijene. Službenike na aerodromu u Panami stvarno je impresioniralo kad su vidjeli više od 20 Svjedoka koji su volonterski pomagali u iskrcavanju pomoći koju je trebalo poslati u Honduras. Sljedećeg su se dana neki od tih aerodromskih službenika pojavili s prilozima koje su sakupili među sobom.

Цитат :

Slična humanitarna pomoć u Meksiku

URAGAN Mitch Meksiku nije nanio veliku štetu. No samo nekoliko tjedana prije nego što je taj ubojica pogodio Srednju Ameriku, u državi Chiapas došlo je do velikih poplava. Pogođeno je oko 350 naselja; čak su neki čitavi gradovi nestali.

Naravno, poplave su stvorile mnoge nevolje Jehovinim svjedocima u tom području. Međutim, brza reakcija starješina tamošnjih skupština često je pomogla da se umanje posljedice oluje. Naprimjer, u jednom malom naselju, starješine su posjetili svakog člana skupštine te su ih savjetovali da se sklone u Dvoranu Kraljevstva ako kiša nastavi padati. Smatralo se da je dvorana najčvršća građevina u tom naselju. U zoru su dvije nabujale rijeke preplavile grad! Svjedoci su — zajedno s nekim svojim susjedima — preživjeli taj nalet pobjegavši na krov Dvorane Kraljevstva. Nijedan Svjedok nije izgubio život.

Pa ipak, oko 1 000 Svjedoka u Meksiku bilo je prisiljeno otići u javna skloništa. Domovi 156 Svjedoka potpuno su uništeni, a još su 24 oštećena. Osim toga, sedam Dvorana Kraljevstva potpuno je uništeno.

Zato su Jehovini svjedoci organizirali šest odbora za elementarne nepogode kako bi pomogli svojoj braći i njihovim bližnjima. Ubrzo se počela dijeliti hrana, odjeća, deke i ostale stvari. Ustvari, kad su predstavnici vlasti bili obaviješteni o tome koliko je opsežna ova akcija pružanja humanitarne pomoći, rekli su: ”Čak ni vojska nije to mogla učiniti tako brzo.“

Jehovini svjedoci već su dugo vremena na dobrom glasu zbog svog poštenja i to im često ide u prilog. Primjerice, kad je jedna grupa ljudi zatražila pomoć od predstavnika vlasti, oni su ih upitali ima li u njihovom naselju Jehovinih svjedoka. Kad su dobili potvrdan odgovor, državni službenici su im rekli: ”Onda dovedite jednoga sa sobom da mu damo humanitarnu pomoć!“

Jedan je tamošnji skupštinski starješina dobro zaključio kad je napisao: ”Braća su zadržala pozitivan stav unatoč ovoj katastrofi. Mnoga braća iz okolnih naselja, po cijenu vlastitog života, došla su nam u pomoć s hranom i biblijskim publikacijama kako bi nas ojačala. Za mnogo toga možemo biti zahvalni Jehovi.“

Meksiko

Gvatemala

Belize

Salvador

Honduras

Nikaragva

Kostarika

HONDURAS

▪ Rijeka Guacerique

SALVADOR

▪ Glavna ulica u Chilangueri

▪ José Lemus i njegove kćeri ostali su na životu, a i Dvorana Kraljevstva je na svom mjestu

▪ José Santos Hernandez ispred svoje razrušene kuće


NIKARAGVA

▪ Prva grupa biciklista za Telicu

▪ Svjedoci u El Guayabu radosno su primili pakete s hranom


NIKARAGVA

▪ Volonteri popravljaju prvu od mnogih kuća

▪ Svjedoci iz tamošnjih skupština pomagali su u pakiraju odjeće


GVATEMALA

▪ Sara je spasila sedmero djece izvukavši ih iz blata