- Цитат :
- Geodezija — što je to?
EGIPĆANI su ih zvali ”oni koji rastežu konop“. Tko su oni bili? To je bila skupina ljudi koji su u to drevno doba svake godine nakon što bi Nil preplavio svoje obale trebali označiti granice zemljišta radi plaćanja poreza. Ti su ljudi bili preteče današnjih stručnjaka koji se zovu geodeti.
Današnje geodete često se može vidjeti kako rade pored cesta i na gradilištima. No možda se pitate: ’Što je zapravo geodezija?‘
”Zadaća geodetskog mjerenja u pravilu je dvojaka“, navodi se u djelu Science and Technology Illustrated. To je: ”(1) izmjeriti ono što postoji, zabilježiti gdje se to nalazi, a zatim na temelju dobivenih podataka izraditi karte ili planove; i obratno, (2) na temelju dobivenih planova postaviti oznake koje služe za obilježavanje granica ili kao pomoć pri izvođenju građevinskih radova. Na temelju geodetskog mjerenja određuje se, odnosno obilježava, položaj točaka na Zemljinoj površini, ispod ili čak iznad nje.“
- Цитат :
- Povijest geodezije
Po svemu sudeći, prvi komad zemlje čije su granice bile točno određene bio je edenski vrt. Biblija nadalje ukazuje da je preteča geodeta bilo i u Izraelu, gdje su označavali granice zemljišta i privatnih posjeda. U Pričama Salamunovim 22:28 stoji: ”Ne pomiči stare međe, koju su postavili oci tvoji.“ Rimljani su čak imali boga po imenu Termin, koji je nadgledao granice i čiji je simbol bio kamen.
Rimski akvadukti i ceste, od kojih mnogi postoje još i danas, svjedoče o zapanjujućim postignućima starih Rimljana na području geodetskog mjerenja. Premda je oprema tih ranih geodeta bila prilično skromna, služeći se njome ostvarili su dojmljive rezultate. Negdje oko 200. godine pr. n. e. grčki astronom, matematičar i geograf Eratosten izračunao je opseg Zemlje.
Zatim je otprilike 62. godine n. e. Heron iz Aleksandrije u svojoj knjizi O dioptri prikazao kako se u geodeziji može primijeniti geometriju, znanost čije ime doslovno znači ”mjerenje zemlje“. Potom je negdje između 140. i 160. n. e. Klaudije Ptolomej, koristeći se Hiparhovom metodom, načinio kartu na kojoj je označio oko 8 000 u to vrijeme poznatih mjesta kojima je bila određena geografska širina i dužina.
U 18. stoljeću obitelj Cassini, čije su se četiri generacije bavile topografskim mjerenjima, dovršila je prvo znanstveno geodetsko mjerenje Francuske i izradila La Carte de Cassini, prvu topografsku kartu Francuske. U knjizi The Shape of the World objašnjava se da je ”Francuska utrla put znanstvenoj kartografiji, nakon nje je slijedila Britanija, a odmah potom Austrija i Njemačka. U ostalim evropskim zemljama državna geodetska mjerenja počela su se provoditi u ranim desetljećima devetnaestog stoljeća. Što se tiče zemalja izvan Evrope, u Indiji je 1817. radi izrade karte te zemlje pokrenut projekt Velika trigonometrijska izmjera Indije. Voditelj tog projekta bio je George Everest, čovjek po kojem je najviša planina na svijetu dobila ime.
Uvjeti u kojima su radili ti rani geodeti ponekad su bili veoma teški. U djelu Historical Records of the Survey of India, kojim je obuhvaćeno vremensko razdoblje do 1861, otkriva se da su članovi geodetskog tima često obolijevali od groznice i da se tek svaki sedamdeseti vratio u Englesku. Drugi su često bili izloženi napadima divljih životinja ili su trpjeli zbog krajnje oskudne ishrane. Pa ipak, zbog rada na otvorenom i određene mjere neovisnosti koju je nudio, taj je posao privlačio ljude.
U tom se poslu naročito istaknula jedna skupina Indijaca po imenu Panditi, koja je u veoma neobičnim uvjetima obavila mjerenja u Nepalu i Tibetu. Naime, razni dekreti i ugovori priječili su strancima ulazak u te dvije zemlje, pa su se geodeti odlučili prerušiti u budističke lame, to jest svećenike, kako bi ušli u njih. Pripremajući se za taj tajni zadatak, svaki od njih uvježbao je da u točno 2 000 koraka prijeđe razdaljinu od jedne milje. Za brojanje koraka i izračunavanje udaljenosti služili su se brojanicom na kojoj je bilo nanizano stotinu zrna.
Među mnogima koji su se u izvjesnoj mjeri bavili geodetskim mjerenjima bili su i bivši američki predsjednici Washington, Jefferson i Lincoln. Neki čak kažu da Lincoln svoj politički uspjeh može jednim dijelom zahvaliti upravo tom poslu putem kojeg je došao u doticaj s mnogim sunarodnjacima.