Kronicna bolest

Цитат :

Utjecaj na društveni život

”Morala sam se boriti protiv jakog osjećaja izoliranosti i sputanosti“, objašnjava Kathleen, čiji je suprug bolovao od kronične depresije. ”Našli smo se u bezizlaznoj situaciji“, nastavlja ona, ”jer nikad nismo mogli pozvati nekog na druženje ili odazvati se kad bi drugi nas pozvali u društvo. Na kraju više nismo imali praktički nikakvih društvenih kontakata.“ Poput Kathleen, mnogi se na kraju počnu boriti s osjećajem krivnje zbog toga što misle da nisu gostoljubivi i što ne prihvaćaju pozive na druženje. Zašto se to događa?

Sama bolest ili pak popratne pojave liječenja mogu otežati ili čak onemogućiti druženje s drugima. Članovi obitelji i bolesnik možda smatraju da u društvu ta bolest predstavlja sramotu ili strahuju da bolest može izazvati neugodnosti. Možda se bolesnik zbog depresije osjeća nedostojnim druženja sa starim prijateljima ili možda obitelj naprosto nema snage za druženje s drugima. Iz raznoraznih razloga kronična bolest lako može dovesti čitavu obitelj do izoliranosti i usamljenosti.

Osim toga, ne znaju svi ljudi što reći i kako reagirati kad se nađu u društvu s osobom koja ima neku tjelesnu manu. ”Kad je vaše dijete drugačije od druge djece, mnogi ljudi obično bulje u njega i kažu nešto nepromišljeno“, kaže Ann. ”Čovjek je ionako sklon samog sebe okrivljavati za bolest, a komentari drugih ljudi samo produbljuju osjećaj krivnje.“ Ove Annine riječi povezane su s jednim drugim izazovom s kojim se obitelji vjerojatno suočavaju.

Цитат :

Razorne emocije

”Kad se postavi dijagnoza, reakcija većine obitelji je šok, nevjerica i poricanje“, kaže jedna istraživačica. ”To je teret koji vas može potpuno shrvati.“ Da, strašno je saznati da osoba koju volite ima bolest koja je opasna po život ili joj sve više i više oduzima snagu. Članovi obitelji možda osjećaju da su se njihove nade i snovi rasplinuli, ostavivši im neizvjesnu budućnost i dubok osjećaj gubitka i tuge.

Istina, mnogim obiteljima koje su dugo vremena pratile uznemiravajuće simptome bolesti nekog člana obitelji, a nisu znale uzrok, postavljanje dijagnoze moglo bi donijeti određeno olakšanje. No neke bi obitelji mogle drugačije reagirati na dijagnozu. Jedna majka iz Južnoafričke Republike priznaje: ”Kad sam konačno saznala što nije u redu s našom djecom, to mi je bilo tako bolno da bih, iskreno govoreći, više voljela da uopće nisam čula dijagnozu.“

Knjiga A Special Child in the Family—Living With Your Sick or Disabled Child objašnjava: ”Normalno je da ste emocionalno uznemireni (...) dok se privikavate na tu novu stvarnost. Ponekad osjećaji mogu biti toliko snažni da vas hvata strah da nećete moći izaći s njima na kraj.“ Autorica knjige Diana Kimpton, čija su dva sina bolovala od cistične fibroze, priča: ”Bilo me je strah vlastitih emocija i imala sam potrebu da mi netko kaže kako je normalno osjećati se tako jadno.“

Nije neobično da obitelji osjećaju strah — strah od nepoznatog, od bolesti, od liječenja, od boli i od smrti. Naročito djeca znaju nositi u sebi mnoge strahove o kojima nikome ne govore — pogotovo ako im se ne pruže logična objašnjenja o tome što se događa.

Srdžba je također veoma čest osjećaj. Časopis TLC iz Južnoafričke Republike objašnjava: ”Često se događa da članovi obitelji postaju žrtve na kojima bolesnik iskaljuje svoju srdžbu.“ Potom se i članovi obitelji mogu rasrditi — na liječnike, zbog toga što nisu ranije otkrili u čemu je problem, na same sebe, zbog toga što je oboljela osoba od njih naslijedila genetski poremećaj, na oboljelu osobu, zbog toga što nije dovoljno pazila na sebe, na Sotonu Ðavla, zbog toga što uzrokuje takve patnje, ili čak na Boga, zbog toga što smatraju da je on kriv za bolest. Osjećaj krivnje još je jedna česta reakcija na kroničnu bolest. ”Praktički svaki roditelj, brat ili sestra djeteta koje boluje od raka nosi u sebi osjećaj krivnje“, stoji u knjizi Children With Cancer—A Comprehensive Reference Guide for Parents.

Taj emocionalni košmar često dovodi do depresije — kod nekih u blažem, a kod nekih u težem obliku. ”Od svih reakcija ova je

vjerojatno najuobičajenija“, piše jedna istraživačica. ”Imam ladicu punu pisama kojima to mogu potvrditi.“

Цитат :

Obitelji ipak mogu izaći na kraj sa situacijom

Pogledamo li s vedrije strane, vidjet ćemo da su mnoge obitelji ustanovile kako izaći na kraj s tom situacijom nije ni približno toliko teško koliko im je to u početku izgledalo. ”Slike koje stvara vaša mašta bit će daleko ružnije nego stvarnost“, uvjerava Diana Kimpton. Ona je na temelju osobnog iskustva zaključila da je ”budućnost rijetko kad onako crna kao što ste je u početku zamišljali“.

Budite uvjereni da ima i drugih obitelji koje su izdržale putovanje kroz nepoznatu zemlju kronične bolesti te da i vi možete izdržati. Mnogi su ustanovili kako im sama spoznaja da su drugi izašli na kraj s tom situacijom pruža izvjesno olakšanje i nadu.

No sasvim je prirodno da se članovi obitelji pitaju: ’Kako možemo izaći na kraj s tom situacijom?‘ U idućem članku razmotrit ćemo neke načine na koje obitelji izlaze na kraj s kroničnom bolešću.

Obitelji trebaju njegovati bolesnika te prilagoditi svoje stavove, emocije i način života



I kod bolesnika i kod članova obitelji javit će se snažne emocije



Ne očajavajte. Druge su obitelji izašle na kraj s tom situacijom, a i vi to možete



Neki izazovi s kojima se treba suočiti kod kronične bolesti

• Informirati se o bolesti i o tome kako se nositi s njome

• Prilagoditi svoj način života i svakodnevnu rutinu

• Prihvatiti promjene u društvenom životu

• Nastojati živjeti koliko-toliko normalnim načinom života i zadržati kontrolu nad svojim životom

• Nositi se s tugom zbog gubitaka koji su posljedica bolesti

• Suočiti se s teškim emocijama

• Zadržati pozitivan stav

Kronicne bolesti nije lako podneti, jer bas kako opisuje artikal, neznase nikad kako ces provesti ni dan ni noc, ni sat jedan, narav ti se menja u dva sata... strasno je ziveti sa takvim osecajim, i stvarno ovaj artikal opisuje super tacno kako covek zivi iz sat u sat...
Hvala tebi za ovaj clanak.
Nadam se da ce svako naci utehe citajuci ga, bar u tome sto ce shvatiti da nije njegova krivica sto se tako zbiva.

Cao Tresnja,
Hvala tebi na tvojo podrsci takodje. Tacno kako sto kazes, artike nam pomazu puno da shvatimo problem i kako se ponasati , kako sebi pomoci a onima koji su uz nas.
Puno Pozdrava
Lydia