Moda mrsavosti

Цитат :

Moda mršavosti

Stoljećima se, kako kod muškaraca, tako i kod žena, nešto zaobljeniji izgled smatrao privlačnim. Međutim, tokom 1920-ih, američka je modna industrija doživjela svojevrstan obrat. Vitki izgled najednom je postao ideal. Desetljećima kasnije, vitkost je i dalje u modi. Televizija i časopisi pomogli su popularizirati ovo gledište konstantnim obasipanjem medija dopadljivim reklamama koje prikazuju vitke muške i ženske manekene. Tko mari za to što mnogi od ovih tananih manekena žive gotovo u stanju izgladnjelosti! Milijune mladih (a i odraslih) lukavo se poučava da vjeruju kako privlačno odgovara mršavom. Onda ne iznenađuje da ne tako mršavi mladi obično sebe smatraju debelima i neprivlačnima.
Ni pritisak vršnjaka nije od pomoći. Tinejdžeri koji imaju prekomjernu težinu često su izloženi neprekidnom zadirkivanju, ruganju i predrasudama, a to dovodi do onog što je jedna spisateljica opisala kao ”vrlo veliku mentalnu bol“ — bol koja se može zadržati i do odrasle dobi.

Цитат :

Tko kaže da si debeo?

Nasreću, pitanje da li si stvarno predebeo ili ne obuhvaća više nego samo tvoj izgled u kupaćem kostimu — barem s medicinskog gledišta. Liječnici općenito osobu označavaju gojaznom ako ona teži 20 posto više od svoje idealne težine. Međutim, standardne tabele visine i težine temelje se na prosjecima i mogu pružiti samo okvirnu predodžbu o tome koliko bi trebala biti teška jedna zdrava osoba. Stoga neki liječnici daju prednost mjerenju gojaznosti ne samo pomoću težine, već i pomoću suvišnog masnog tkiva. Prema Parent’s Guide to Eating Disorders and Obesity, ”masnoća bi trebala iznositi 20 do 27 posto tjelesnog tkiva kod žena, i 15 do 22 posto tjelesnog tkiva kod muškaraca“.
Neki istraživači smatraju da je razmjerno mali broj mladih koji stvarno imaju prekomjernu težinu. Sa zdravstvenog gledišta, možda uopće nemaš razloga za mršavljenje. Pri ispitivanju spomenutom u uvodu, više od polovine ispitanih djevojaka smatralo je da ima prekomjernu težinu, no samo je kod 15 posto doista bilo tako.
Zašto tako izgledam?
Ovo je možda slaba utjeha kad se pogledaš u ogledalo; možda jednostavno nemaš ono što smatraš privlačnim tijelom. Jedna tinejdžerka se žalila: ”Voljela bih smršaviti, narasti i imati skladnije tijelo.“
Nemoj zaboraviti, međutim, da se, zbog toga što si tinejdžer, tvoje tijelo naglo mijenja. ”U pubertetu dječaci i djevojčice obično dobiju na težini“, objašnjava dr. Iris Litt. ”Ali, dok dječaci dobijaju većinom mišićno tkivo, kod djevojaka se razvija masno tkivo. Kod djevojaka u pubertetu udio masnog tkiva naraste sa osam posto — što je prosjek koji je u djetinjstvu jednak za oba spola — na oko 22 posto. Istovremeno promjena tjelesne konstitucije kod djevojaka naglašava dobivanje na težini. Dječaci dobivaju šira ramena, dok djevojčice dobivaju šire bokove.“ Za ove promjene potrebno je vrijeme. No, debeljuškasta jedanaestogodišnjakinja ili dvanaestogodišnjakinja može izaći iz puberteta kao skladna tinejdžerka. No, to se možda i neće dogoditi.
Ako je to kod tebe slučaj, to može djelomično biti posljedica genetskog nacrta kojeg si naslijedio od svojih roditelja. Neki liječnici smatraju da je, zajedno s bojom kože, vrstom kose i visinom, temeljni oblik tvog tijela ’zapisan‘, kao što je psalmist napisao, u genetskom kodu prilikom začeća (Psalam 139:16). Dr. Lawrence Lamb je u svojoj knjizi The Weighting Game naglasio istu misao koju je psalmist bio nadahnut napisati: ”Rođeni ste sa životnim zapisom koji određuje koliko biste trebali težiti i koliko biste masnih naslaga trebali imati u različitim razdobljima svog života.“

Istraživanja su potvrdila utjecaj gena na tjelesni izgled. Kod posvojene djece često je slučaj da imaju oblik tijela poput svojih bioloških roditelja, bez obzira kakav oblik tijela imaju roditelji koji su ih posvojili. A budući da blizanci imaju potpuno jednaku genetsku sliku, ne bi trebalo iznenaditi da mnogi često imaju jednaku težinu.
Što to znači za tebe? Uzmimo, naprimjer, da su oba tvoja roditelja gojazna. Tada imaš 80 posto izgleda da i sam budeš gojazan. Vjerojatnost je upola manja ukoliko je samo jedan roditelj gojazan. Vježbanje i prehrana može ti donekle pomoći. Međutim, u većini smo više ili manje vezani za svoj temeljni tjelesni izgled. Ako si ektomorfni tip, onda si prirodno mršav i koščat. Međutim, ako su ti geni odredili da budeš endomorfni tip — osoba zaobljenog izgleda i s više masnog tkiva — tad jednostavno nisi stvoren da budeš mršav. Čak i pri medicinski idealnoj težini izgledat ćeš teži nego što bi možda volio.
Pomiriti se s tjelesnim izgledom
Obeshrabrujuće? Možda. No, radosna je vijest da je Jehova Bog stvorio prvi ljudski par, Adama i Evu, savršenog tjelesnog izgleda. Iako su postali nesavršeni i to nesavršenstvo prenijeli na svoje potomstvo, Bog će se pobrinuti da svi naslijeđeni tjelesni nedostaci budu otklonjeni u njegovom pravednom novom svijetu (Job 14:4; Rimljanima 5:12; 1. Petrova 3:13).
Ne zaboravi da mjerila ljepote mogu biti rezultat društvenih prilika i osobne sklonosti. Stoga je ono što se smatra lijepim različito širom svijeta i može se mijenjati tokom vremena. Zašto bi onda ’dozvolio svijetu oko sebe da te utisne u svoj kalup‘? (Rimljanima 12:2, Phillips). Zašto se pokoravati njegovim iskrivljenim mjerilima i gledištima?
Zaista se ne trebaš smatrati manje vrijednim ili postati potišten samo zato što nisi mršav. Bog ne sudi o nama na temelju naše tjelesne visine ili izgleda. ”Čovjek gleda na oči“, kaže Biblija, ”a Jahve gleda što je u srcu“ (1. Samuelova 16:7, St). Doista, ono što ima vrijednost kod Boga je ’tajni čovjek srca‘ — a ne širina tvojih bokova ili struka (1. Petrova 3:4). Ako si vedar, blage naravi, nesebičan i zainteresiran za druge, ljudi će uglavnom biti privučeni k tebi.
To ne znači da ne možeš ništa učiniti kako bi uljepšao svoj izgled. No, ako i nisi u potpunosti zadovoljan svojim fizičkim izgledom, ne trebaš mučiti svoje tijelo pretjeranom dijetom za mršavljenje. Možda bi samo trebao biti pažljiviji u pogledu krojeva odjeće i boja koje nosiš, birajući odjeću i boje koje prikrivaju ono što smatraš nedostacima, a naglašavaju tvoje prednosti.
Možda još uvijek smatraš kako bi ti koristilo da makar malo smršaviš. Ili možda imaš stvarne poteškoće s gojaznošću i trebao bi smršaviti ne samo da bi ljepše izgledao već i iz zdravstvenih razloga. Kako možeš bezopasno smršaviti bit će tema našeg sljedećeg članka.

”Premršav sam“
Ne slažu se svi mladi da je lijepo biti mršav. ”Ja sam mršavi petnaestogodišnjak kojeg neprestano zadirkuju“, žali se mladi Mark. Mršavost često nije ništa drugo do popratna pojava u pubertetu. Tijelo koje raste troši ogromne količine kalorija. Može se dogoditi da se mlada osoba ne udeblja sve dok se ne zaustavi nagli rast. Genetika također ima udjela. Naravno, bolest ili hormonalni poremećaj također može uzrokovati prekomjernu mršavost, a u takvim je slučajevima prijeko potreban liječnički nadzor. Profesionalna pomoć može biti na mjestu i kod mladih koji su prestali jesti zbog toga što su potišteni ili pate od ozbiljnog poremećaja navika hranjenja, kao što je nervozna anoreksija.
Što god da je posrijedi, ukoliko smatraš da si prekomjerno mršav, zatraži liječničko mišljenje. Moguće je da samo trebaš naučiti prihvatiti — a možda čak i naučiti voljeti — svoj izgled.

Mnogi si umišljaju da imaju prekomjernu težinu zato što nemaju stas poput fotomodela iz modnih časopisa



Pet uobičajenih zabluda kojih se trebamo čuvati!
”NEKA vas nitko ne vara ispraznim riječima.“ Ovaj savjet, dan prije 2 000 godina, vrijedi još uvijek. Danas smo obasuti nagovaranjem: filmske zvijezde prave reklamu za kozmetiku, političari zastupaju svoju politiku, prodavači nude svoju robu, svećenici brane neka učenja. No, često su te uvjerljive riječi prijevarne — samo isprazne riječi. No, većina ljudi daje se lako zavesti.
Razlog je često u tome što ljudi ne razlikuju istinu od zablude. Zabludom se želi svjesno stvoriti krivi dojam ili navesti nekoga na krivu pretpostavku. Međutim, zabluda može biti vrlo uvjerljiva, jer često apelira na osjećaje — ne na razum.
Ključ da se ne damo zavesti je u tome da točno progledamo zablude. Pogledajmo stoga pet uobičajenih zabluda s ciljem da izoštrimo svoju od Boga nam danu ’snagu razuma‘ (Rimljanima 12:1, NS).

Цитат :

ZABLUDA BROJ 1

Napad na osobu Ta vrsta zablude pokušava izazvati sumnju ili nepovjerenje u nepobitan argumenat ili izjavu time što neosnovano napada osobu koja je iznese.
Pogledajmo jedan primjer iz Biblije. Isus Krist je jednom htio najaviti drugima svoju smrt i uskrsenje. Ta zamisao bila je nova i za njegove slušatelje teško razumljiva. No, umjesto da odvagnu stvarnu vrijednost Isusova učenja, neki su napali Isusa riječima: ”Demona ima i mahnit je. Zašto ga slušate?“ (Ivan 10:20, NS; usporedi Djela apostolska 26:24, 25).
Kako je samo jednostavno označiti nekoga ”glupim“, ”ludim“ ili ”neobrazovanim“ kad kaže nešto što ne želimo čuti. Slična taktika je napasti osobu skrivenom aluzijom. Tipične su izjave: ”Kad bi sasvim razumio stvar ne bi imao takvo gledište“, ili: ”Ti to vjeruješ samo zato što su ti rekli da to vjeruješ.“
No iako osobni napadi, bilo izravni ili neizravni, mogu biti zastrašujući i uvjerljivi, nikad ne pobijaju rečeno. Čuvajmo se zato te prijevare.

Цитат :

ZABLUDA BROJ 2

Isticanje autoriteta Ta vrsta usmenog zastrašivanja ima cilj pozivati se na izjave takozvanih stručnjaka ili poznatih ličnosti. Za nekoga tko traži savjet sasvim je prirodno obratiti se nekome tko je više upućen u stvari nego on sam. No, ne argumentiraju razumno svi koji apeliraju na autoritet.
Pretpostavimo da liječnik kaže bolesniku: ”Vi imate malariju.“ Bolesnik nato uzvrati: ”Kako to znate, doktore?“ Koliko bi nerazumno bilo kad bi liječnik odgovorio: ”Čujte, ja sam liječnik. Ja se razumijem u to mnogo bolje nego vi. Vjerujte mi, vi imate malariju.“ Možda je njegova dijagnoza ispravna, ali bilo bi opasno kad bi to bolesnik vjerovao samo zato što mu je to liječnik rekao. Bolje bi bilo da ga je liječnik obavijestio o činjenicama: simptomima, rezultatima istraživanja krvi, itd.
Daljnji primjer zastrašivanja isticanjem autoriteta opisuje se u Ivanu 7:32-49. Tamo se izvještava o zastupnicima vlasti koji su dobili naređenje da uhapse Isusa Krista. Međutim, njegovo učenje ih se tako dojmilo da ga nisu uhapsili, nego su rekli svojim poglavarima: ”Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek.“ Zatim su odgovorili Isusovi neprijatelji: ”Zar se i vi prevariste? Vjerova li ga ko od knezova ili farizeja?“ Zapazimo da židovski vođe nisu pokušali opovrći Isusovo učenje, nego su isticali svoj autoritet kao ”poznavaoci“ Mojsijevog zakona da bi omalovažili Isusove riječi.
Zanimljivo je da su svećenici danas poznati po tome da pribjegavaju sličnim metodama kad nisu u stanju na temelju Biblije dokazati učenje o Trojstvu, besmrtnosti duše ili vatrenom paklu.
U reklami se autoritet ističe tako što poznate ličnosti daju izjave na područjima van njihove struke. Uspješan igrač golfa poziva da se kupi stroj za fotokopiranje. Profesionalni nogometaš reklamira hladnjake. Olimpijski gimnastičar preporučuje doručak od žitarica. Mnogi ne razmišljaju o tome da takvi ”autoriteti“ vjerojatno malo ili čak ništa ne znaju o proizvodima koje preporučuju.
Isto tako, čak i priznati stručnjaci mogu, kao i svatko drugi, biti pristrani. Neki ugledni istraživač možda tvrdi da pušenje ne šteti. No, pretpostavimo da je zaposlen u industriji duhana. Nije li tada njegova ”stručna“ izjava sumnjiva?

Цитат :

ZABLUDA BROJ 3

Slijeđenje mase Tu se apelira na prevladavajuće osjećaje, predrasude i poglede. Ljudi se općenito rado prilagođavaju drugima. Boje se reći nešto protiv sveopćeg mišljenja. Sklonost da se nazor množine automatski smatra ispravnim iskorištava se djelotvorno u zavođenju ljudi da slijede masu.
Reklama u jednom poznatom američkom časopisu pokazuje naprimjer nekoliko raspoloženih ljudi s čašom ruma. Reklamna poruka kod slike glasi: ”To je nešto. Cijela Amerika prelazi na (...) rum.“ To je napadan poziv da se slijedi masu.
No, trebamo li zastupati neko mišljenje ili učiniti nešto samo zato da bi se prilagodili drugima? Uostalom, javno mnijenje nije pouzdan barometar istine. Tokom stoljeća usvajane su najrazličitije ideje da bi kasnije bile opovrgnute. No, i dalje se slijedi masu. S obrazloženjem ”pa, to svi čine!“, ljudi uzimaju drogu, vrše preljub, pljačkaju poslodavca i pronevjeruju poreze.
Činjenica je da to ne rade svi. No, kad bi to svi i činili, to ne bi bio razlog da im se pridružimo. Savjet iz Knjige izlaska 23:2 (St) predstavlja dobro pravilo ponašanja: ”Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo.“

Цитат :

ZABLUDA BROJ 4

Mišljenje ili-ili Kod ove zablude pružaju se samo dvije mogućnosti, iako ih možda ima više. Naprimjer, nekome se kaže: ’Ili primite transfuziju krvi ili ćete umrijeti.‘ Jehovini svjedoci često se susreću s takvom tvrdnjom zbog svoje biblijski utemeljene odluke da se uzdržavaju od krvi u bilo kojem obliku (Djela apostolska 15:29). U čemu je slabost ovakvog rezoniranja? Isključuju se druge osnovane mogućnosti. Činjenice pokazuju da postoje i drugi načini liječenja i da se većinu operacija može uspješno izvesti i bez krvi. Vješti kirurzi operiraju često s minimalnim gubitkom krvi. Daljnja mogućnost je upotreba beskrvne tekućine, ekspandera volumena plazme. Mnogi su primili transfuziju krvi i umrli. A mnogi su odbili krv i žive. Mišljenje ili-ili stvara dakle veliki jaz.
Kad se susretnemo s takvom tvrdnjom, možemo se upitati: ’Zar zaista postoje samo dvije

Цитат :

mogućnosti? Ili ih ima više?‘
ZABLUDA BROJ 5

Preveliko pojednostavljenje To znači da se kod neke izjave ili tvrdnje pažnja ne obraća važnim razlozima i motivima, tako da se previše pojednostavni čak i neko složeno pitanje.
Naravno, nije naopako pojednostavniti složenu temu — dobri učitelji to stalno čine. No, postoji opasnost da se sadržaj toliko pojednostavni da se iskrivi istina. Naprimjer, izjava: ’Brz porast stanovništva uzrok je siromaštva u nerazvijenim zemljama.‘ U tome ima nešto istine, no, ipak se previđaju drugi važni razlozi, kao što je loše političko gospodarenje, ekonomsko iskorištavanje i klimatski uvjeti.
Prevelika pojednostavljenja Božje riječi Biblije dovela su do brojnih nesporazuma. Uzmimo naprimjer izvještaj iz Djela apostolskih 16:30, 31 (NS). Jedan tamničar postavio je pitanje u vezi spasenja. Pavao je odgovorio: ”Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen.“ Zato mnogi zaključuju da treba samo priznati Isusa da bi bili spašeni!
To je preveliko pojednostavljenje. Vjera u Isusa kao našeg Otkupitelja je doduše neophodna, ali potrebno je vjerovati i u to što je učio i zapovjedao kako bi se steklo potpuno razumijevanje biblijskih istina. Zato su Pavao i Sila kasnije govorili tamničaru ”riječ Gospodinovu [Jehovinu, NS] i svima koji su u domu njegovu“ (Djela apostolska 16:32). Spasenje uključuje i poslušnost. Pavao je to kasnije pokazao kad je pisao da Isus ”postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenja vječnoga“ (Jevrejima 5:9).
Stara poslovica glasi: ”Tko je god neiskusan vjeruje svakoj riječi, a oštrouman promišlja o svojim koracima“ (Poslovice 14:15, NS). Zato se nedajmo zavesti. Naučimo se praviti razliku između opravdanih napada na ono što je rečeno i neopravdanih napada na osobe. Nedajmo se zavesti neutemeljenim isticanjem autoriteta, pozivom da slijedimo masu, mišljenjem ili-ili, ili pak prevelikim pojednostavljenjem stvari — naročito kad se radi o tako važnoj stvari kao što je vjerska istina. Trebali bismo ispitati sve činjenice ili, kako to izražava Biblija, ’sve provjeravati‘ (1. Solunjanima 5:21, St).
[Bilješke]
Uzeto iz Biblije, naime iz Efežanima 5:6 (Stvarnost).
Vidi brošuru Jehovini svjedoci i pitanje krvi, koju je izdala Kršćanska vjerska zajednica Jehovinih svjedoka.