Izgubljeno djetinjstvo

Цитат :

Izgubljeno djetinjstvo

”Pravo na djetinjstvo temeljno je ljudsko pravo djece“ (knjiga ”The Hurried Child“)

VJEROJATNO ćete se složiti da sva djeca imaju pravo na relativno bezbrižno djetinjstvo tijekom kojeg neće doživljavati loše stvari. Nažalost, za mnoge dječake i djevojčice takvo je djetinjstvo tek nedostižan san. Pomislite samo na tisuće, a možda i milijune djece čiji su snovi nepovratno uništeni u ratu. Pomislite i na svu onu djecu čiji je život upropašten ropskim radom ili zlostavljanjem.

Većini nas teško je i zamisliti kako se osjeća dijete koje je prisiljeno živjeti na ulici jer se tamo osjeća sigurnije nego u vlastitom domu. Baš onda kad su im ljubav i zaštita najpotrebnije, ta se djeca moraju naučiti snalaziti na ulici kako bi se zaštitila od bezdušnih ljudi koji jedva čekaju da ih iskoriste. Da, posljedice ovih teških vremena u kojima živimo često se odražavaju i na djetinjstvo mnoge djece.

Цитат :

”Kad bih barem mogla ponovno biti dijete“

Dvadesetdvogodišnja Carmen imala je jako teško djetinjstvo. Ona i njena sestra morale su živjeti na ulici nakon što su pobjegle od oca koji ih je zlostavljao i majke koja ih je zanemarivala. Usprkos svim opasnostima koje na ulici vrebaju takvu djecu, obje su djevojčice uspjele izbjeći neke zamke u koje upadnu mnogi mladi koji pobjegnu od kuće.

Pa ipak, Carmen žali za djetinjstvom, koje zapravo nije ni imala. ”Od male sam djevojčice naglo, preko noći, odrasla u 22-godišnjakinju“, tužno kaže ona. ”Sada sam udana i imam dijete, no čeznem za time da radim ono što rade djevojčice, primjerice da se igram lutkama. Želim osjetiti roditeljsku ljubav i njihove zagrljaje. Kad bih barem mogla ponovno biti dijete.“

Mnoga djeca doživljavaju iste teške probleme s kojima su se suočavale Carmen i njena sestra. Ona žive na ulici lišena djetinjstva. Da bi preživjela, mnoga od njih prisiljena su baviti se kriminalom. Novinski izvještaji i statistički podaci zaprepašćuju, budući da pokazuju kako se kriminalom bave jako mala djeca. Cjelokupna situacija još je teža zbog jednog dodatnog problema. Naime, mnoge djevojke postaju majke dok su još u tinejdžerskoj dobi — dok su ustvari i same još djeca.

Цитат :

Skriveni društveni problem

S obzirom na sve te probleme sasvim je razumljivo što sve više djece završava u ustanovama za nezbrinutu djecu ili kod staratelja. U jednom uvodnom članku lista Weekend Australian stajalo je: ”Problemi na području skrbi o nezbrinutoj djeci sve su nas zatekli. Sve više djece iz razorenih obitelji biva zanemareno.“ U listu je također stajalo: ”Ponekad prođu mjeseci ili čak godine, a da socijalni radnici i ne posjete takvu djecu, dok se drugu neprestano seli iz jedne obitelji staratelja u drugu, čime im se onemogućuje da pronađu stalni dom.“

U tom je članku naveden primjer jedne 13-godišnjakinje koja je u tri godine promijenila čak 97 staratelja. Kod nekih od njih prespavala je samo jednu noć. Ona i dan-danas pamti snažne osjećaje odbačenosti i nesigurnosti koji su je pratili u to vrijeme. Za velik broj djece poput nje djetinjstvo je nepovratno izgubljeno.

Zbog toga nimalo ne iznenađuje što stručnjaci u današnje vrijeme govore o sve većoj tragediji izgubljenog djetinjstva. Ukoliko ste i sami roditelj, možete se nakon ovog razmatranja smatrati sretnim što svojoj djeci možete priuštiti dom i osnovne stvari za život. No djeci prijeti još jedna opasnost. U današnje vrijeme djetinjstvo ne mora biti uvijek potpuno izgubljeno. Ponekad je tek prekratko. Što to znači i kakve su posljedice toga?



Ime je promijenjeno.