Nedovoljno ispitana stetnost

Цитат :

Nedovoljno ispitana štetnost aditiva u hrani koju svakodnevno konzumiramo
Aida Tipura

Otrovi koje ne vidimo
Iako veliki broj aditiva (dodataka u hranu) izaziva razna oboljenja, mali je broj građana u BiH koji pri kupovini obraćaju pažnju na sastojke koji se nalaze u namirnicama, a još je manje onih koji šifre kojima se dodaci klasifikuju uopšte znaju tumačiti. Za neupućene se nedavno na Internetu pojavio spisak aditiva koji se nalaze u proizvodima koje konzumiramo, a od kojih su mnogi štetni po zdravlje.

Sanja Tatić, jedna od Banjolučanki koja je e-milom dobila ovu listu, kaže da su je podaci koji se nalaze na njoj veoma uznemirili.

"Imam malo dijete koje često jede slatkiše i veoma sam se iznenadila kada sam na ovoj listi pročitala da se aditiv E-123, koji je, kako se na spisku navodi ko jako otrovan i zabranjen za upotrebu u SAD, nalazi u gumenim i čokoladnim bombonama, a posebno u gumenim bombonama marke Treets, Smarties i Haribo", priča ova mlada majka. Navodi da sada strogo vodi računa o kupovini namirnica i, kako kaže, obavezno gleda da li se neki od štetnih aditiva nalazi na artiklu.

Neki od aditiva sa famoznog spiska koji kruži Internetom navodno izazivaju tumore, neki su samo sumnjivi, neki zabranjeni, a neki izazivaju poremećaje u radu želuca ili crijeva i pritiska...

Цитат :

REALNA OPASNOST

Na spisku se navodi da je dodatak E-330 ujedno i najopasniji dodatak koji uzrokuje rak. Ovaj dodatak, između ostalih, sadrže šveps od limuna, senf, neka gazirana bezalkoholna pića, meso rakova, neki sirevi i gljive u konzervi.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, BiH zauzima visoko mjesto po broju oboljelih od tumora.

Mnogi ljekari upozoravaju da je u BiH posljednjih godina drastičan porast malignih oboljenja, odnosno bolesti probavnog trakta. Koliko tome doprinose način ishrane i aditivi u hrani za sada nije poznato.

Jelena Šehović, šef Odjela za patologiju u Opštoj bolnici u Sarajevu, navodi da je broj malignih oboljenja učetvorostručen u odnosu na predratni period.

"Rak debelog crijeva i žučne kese kod građana je četiri puta češći nego u predratnom periodu, ali zbog toga što kad nas nisu izvedena temeljita istraživanja ne mogu sa sigurnošću potvrditi da je to zbog loše ishrane i prisustva štetnih sastojaka u hrani", navela je Šehovićeva.

Prema njenim riječima dodatno zbunjuje i podatak što se na pojedinim spiskovima navodi da je dodatak E330 kancerogen, dok je prema drugim istraživanjima ovaj dodatak skinut sa spiska opasnih po zdravlje. Šehovićeva ističe da su najkonkretnija ispitivanja dodataka u ishrani vrše na istitutu u Dizeldorfu, koji je aditiv E330 i proglasio kancerogenim.

Цитат :

NEOPHODNA BOLJA KONTROLA

Prošle godine BiH je usvojila zakon o hrani, koji predviđa formiranje agencije za hranu, čija će nadležnost i kontrola takođe obuhvatiti i upotrebu aditiva, ali agencija još nije formirana.

"To tijelo mora biti što prije formirano, jer je neophodno kontrolisati proizvodnju i bezbjednost hrane na tržištu", ističe Ljubo Janjić, izvršni direktor Udruženja građana "Plava sfera", koje trenutno radi na prikupljanju svih informacija o aditivima, nakon čega će iznijeti u javnost sve podatke.

"U razgovoru sa potrošačima smo došli do saznanja da mnogi od njih ne razumiju oznake aditiva, niti znaju zašto oni služe. Želimo da objavimo tačne analize svih aditiva i da potrošačima damo tačne informacije", kaže Janjić i dodaje da raznorazne neprovjerene informacije mogu izazvati i neosnovan strah kod potrošača.

U Institutu za zaštitu zdravlja RS tvrde da je postojeća kontrola dobra i da je sprovode u skladu sa postojećim zakonskim propisima.

"Mi kontrolišemo isključivo ono što je jasno deklarisano na proizvodu. Na osnovu toga vršimo laboratorijske preglede datog aditiva u tim proizvodima i puštamo ili ne prozivod u prodaju", ističe Dragana Stoisavljević, specijalista higijene u Institutu za zaštitu zdravlja RS.

Цитат :

ŠTA SU ADITIVI

Radoslav Grujić, profesor prehrambene tehnologije na Tehnološkom fakultetu, objašnjava da su aditivi supstance koje normalno ne konzumiramo niti su tipičan sastojak namirnice, ali se zbog tehnoloških razloga dodaju proizvodima u toku prerade. One na ambalaži imaju oznaku E i broj koji označava o kojem se aditivu radi.

"Bez aditiva ne možemo napraviti kvalitetnu hanu, učiniti da ona dobro izgleda i da je održiva. Ipak, za svaku od ovih supstanci je definisano za koju vrstu hrane se može upotrijebiti i u kojoj količini, odnosno tačno je određena količina sredstva koje se može naći u gotovom proizvodu" objašnjava Grujić.

Prema njegovim riječima, jedna grupa aditiva se koristi da konzerviše hranu i da joj produži rok kako ne bi došlo do kvarenja, koje može izazvati trovanje. Druga namjena aditiva jeste da se poboljša izgled i ukus, a treća je da se pomogne preradi sirovina koje se ne mogu preraditi ni brzo ni kvalitetno ukoliko se ne koriste određena sredstva iz grupe aditiva.

"Ipak, ako je nešto dozvoljeno da se koristi u izradi proizvoda od povrća, ne znači da je dozvoljeno i za izradu proizvoda od mesa. Moraju se tačno koristiti aditivi za namirnice za koje su odobreni i moraju se koristiti u količini koja je maksimalno dozvoljena, a koja nije štetna po zdravlje čovjeka", ističe Grujić.

On navodi da je velika nepoznanica šta se dešava sa aditivima u organizmu čovjeka i na koji način se ova sredstva raspadaju.

"Svaki od ovih sredstava u ljudskom organizmu ili u hrani, u toku njegove obrade, ulazi u reakcije sa nekim drugim jedinjenjima, molekulama iz hrane, pa kad se nađu u čovječijem organizmu, takođe možda reaguju sa nekim molekulama koje se nalaze u organizmu, što predstavlja nepoznanicu. Pitanje je da li je ono izlučeno iz organizma, ili je nastalo neko drugo jedinjenje koje može biti opasno po zdravlje čovjeka. To su stvari koje se sada u čitavom svijetu ispituju", navodi Grujić.

Цитат :

BOJE NAJOPASNIJE

Grujić je upoznat sa internet listom na kojoj se nalaze podaci o aditivima. "Ako se dokaže da je neko od navedenih sredstava sa liste zaista opasno po zdravlje čovjeka, određena tijela u državi i na međunarodnom nivou treba da reaguju. Ako se pojavi bilo kakva sumnja da neko sredstvo štetno djeluje na zdravlje, ono se zabranjuje i ponovo stavlja na ispitivanje, kao što je to bio slučaj sa zabranom boja i nekih antioksidansa", ističe Grujić.

Dodaje da je mnogo materija koji se koriste za bojenje hrane, a ako se te materije ne upotrijebe na adekvatan način one mogu imati štetno djelovanje na zdravlje čovjeka. Ističe da je iz grupe boja najveći broj aditiva koji su u proteklih 50 godina zabranjeni. Za mnoge boje koje su do pedesetih godina prošlog vijeka korištene ustanovljeno je da su kancerogene i zabranjena je njihova upotreba.

Najbolji pokazatelj štetnosti boja jeste i nedavni slučaj sa sokovima faner koji su po nalogu Ministarstva zdravlja FBiH povučeni s tržišta zbog prisustva štetne hemijske supstance izopropil tioksantona (ITX) u ambalaži.

I proizvođač ambalaže švedska firma "Tetrapak" koristila je ITX za bojenje ambalaže za prehrambene proizvode nakon čega je u Italiji krajem prošle godine povučeno oko 30 miliona litara mlijeka za dojenčad i djecu proizvođača "Nestle". Tokom decembra prošle godine u Italiji je ITX pronađen i u drugim vrstama prehrambenih proizvoda.

Цитат :

Aditivi utiču na psihički razvoj

Eksperiment u kojem su učestvovala dva petogodišnja identična blizanca je pokazao da aditivi u hrani mogu uticati na ponašanje.

U istraživanju britanskih naučnika s Univerziteta Kardif su učestvovali petogodišnji identični blizanci, Kristofer i Majkl Parker. Dječaci su u periodu od 14 dana konzumirali različitu hranu - hrana koja je bila davana Majklu nije sadržavala nikakve aditive. Nakon samo dvije sedmice utvrđeno je da je Majkl postao mnogo mirniji i skloniji razgovoru, a uočeno je i da je razvio smisao za humor.

Na testovima inteligencije provedenim na početku istraživanja dječaci su imali gotovo identične rezultate, no nakon dvije sedmice kontrolisane prehrane Majkl je postizao bolje rezultate od Kristofera. Nakon što su po drugi put rješavali iste testove utvrđeno je da se Kristofer popravio za 10, a Majkl za 25 odsto. Za vrijeme eksperimenta Majkl nije smio konzumirati čokoladu i slatkiše, gazirane sokove, grickalice ili kofein, a njegova prehrana se često sastojala od voća i mliječnih proizvoda.