Poremecaj u ishrani

Цитат :

Poremećaji u navikama hranjenja — kakva pomoć stoji na raspolaganju?

AKO vaša kći pati od poremećaja u navikama hranjenja, onda joj je potrebna pomoć. Nemojte odgađati liječenje pod pretpostavkom da će se problem sam od sebe riješiti. Poremećaj u navikama hranjenja složena je bolest koja je povezana s fizičkim i emocionalnim faktorima.

Naravno, stručnjaci već nude zbunjujuće mnogo tretmana za liječenje poremećaja u navikama hranjenja. Neki preporučuju lijekove. Drugi zagovaraju psihoterapiju. Mnogi kažu da je kombinacija i jednog i drugog najdjelotvornija. Tu su i obiteljske terapije, za koje neki kažu da su naročito važne ako bolesnik još uvijek živi kod kuće.

Iako se stručnjaci možda razilaze u svojem pristupu problemu, većina ih se slaže barem u jednoj stvari: poremećaji u navikama hranjenja nisu povezani samo s hranom. Ispitajmo neke dublje probleme koje obično treba razmotriti kad se pomaže nekome tko boluje od anoreksije ili bulimije da se oporavi.

Цитат :

Uravnoteženo gledište o tjelesnom izgledu

”Kad mi je bilo oko 24 godine potpuno sam prestala kupovati modne časopise“, kaže jedna žena. ”Uspoređivanje s manekenkama vrlo je snažno i negativno utjecalo na mene.“ Kao što je već bilo rečeno, mediji mogu ženskoj osobi iskriviti predodžbu o ljepoti. Doista, majka jedne djevojke koja boluje od poremećaja u navikama hranjenja spominje da se ”kroz novine, časopise i televizijske reklame uporno propagira kako trebate biti mršavi, mršavi i mršavi“. Ona kaže: ”I moja kći i ja volimo biti vitke, međutim, takva neprestana agresivna propaganda pretvara vitku liniju u najvažniju stvar u životu, važniju od bilo čega drugog.“ Očito da bi osoba koja se želi oporaviti od poremećaja u navikama hranjenja trebala usvojiti nove stavove o tome u čemu se sastoji prava ljepota.

Biblija u tom pogledu može pomoći. Kršćanski apostol Petar je napisao: ”Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblačenju haljina; nego u tajnome čovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno“ (1. Petrova 3:3, 4).

Petar kaže da bi nam unutarnja svojstva trebala biti važnija od vanjskog izgleda. Da, budući da nas Biblija uvjerava: ”Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu“ (1. Samuelova 16:7, St). Ovo je utješna izjava jer iako ne možemo promijeniti određene karakteristike našeg fizičkog izgleda, uvijek možemo poboljšati svoju osobnost (Efežanima 4:22-24).

Budući da se poremećaji u navikama hranjenja lako mogu pojaviti kod osoba koje nemaju izgrađeno samopoštovanje, možda biste trebali preispitati koje vrijednosti posjedujete kao osoba. Istina, Biblija nam kaže da ne mislimo više o sebi nego što je potrebno (Rimljanima 12:3). No ona nam isto tako kaže da je čak i jedan vrabac vrijedan u Božjim očima te dodaje: ”Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca“ (Luka 12:6, 7, St). Dakle, Biblija vam može pomoći da steknete ispravno samopoštovanje. Cijenite svoje tijelo, pa ćete se brinuti za njega. (Usporedite Efežanima 5:29.)

No što ako stvarno trebate smršaviti? Možda će vam zdrava ishrana i vježbanje u tome pomoći. Biblija navodi da ’tjelovježba koristi‘, čak i ako se malo vježba (1. Timoteju 4:8, St). No nikad ne biste smjeli postati opsjednuti svojom težinom. ”Možda je najmudrije“, stoji u zaključku jedne ankete o tjelesnom izgledu, ”dosta vježbati — i prihvatiti sebe onakvog kakav jesi umjesto da pokušavaš ukalupiti sebe u neki usko i proizvoljno definirani ideal.“ Jedna je 33-godišnja žena iz Sjedinjenih Država rekla da joj je ovaj savjet koristio. ”Postavila sam si jedno jednostavno pravilo“, kaže ona. ”Radi na tome da poboljšaš ono što realno možeš promijeniti i ne troši vrijeme brinući oko onog što ne možeš promijeniti.“

Ako počnete pozitivno gledati na život te se zdravo hranite i umjereno vježbate, vjerojatno ćete uspjeti skinuti sve suvišne kilograme.

Цитат :

Pronaći pravog ’prijatelja‘

Nakon proučavanja brojnih slučajeva bulimičnih osoba, profesor James Pennebaker došao je do zaključka da je velik broj ovih žena zbog svog običaja jedenja i izbacivanja hrane bio prisiljen živjeti dvostrukim životom. On kaže: ”Gotovo da je svaka praktički spontano zapazila kako je morala trošiti ogromnu količinu vremena i snage da bi sakrila svoje prehrambene navike pred bliskim prijateljima i obitelji. Sve su živjele u laži i mrzile su to.“

Dakle, da bi osoba ozdravila, jedna od glavnih stvari koju mora poduzeti jest da prekine šutnju. I anorektičarke i bulimičarke moraju govoriti o svom problemu. Ali kome? Biblijska poslovica kaže: ”U svako doba ljubi [”pravi“, NW] prijatelj, i brat postaje u nevolji“ (Priče Salamunove 17:17). Taj ’pravi prijatelj‘ može biti jedan od roditelja ili neka druga zrela odrasla osoba. Neki su također primijetili da je potrebno povjeriti se nekom stručnjaku za liječenje poremećaja u navikama hranjenja.

Jehovini svjedoci imaju još jedan dodatni izvor pomoći — skupštinske starješine. Ti muževi mogu biti ”kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj“ (Izaija 32:2). Naravno, starješine nisu liječnici, pa će vam pored njihovih korisnih savjeta možda još uvijek biti potrebno i liječenje. Ipak, ovi duhovno osposobljeni muževi mogu biti izvanredna podrška na putu do oporavka (Jakov 5:14, 15).

Međutim, onaj u koga se možete najviše pouzdati je vaš Stvoritelj. Psalmist je napisao: ”Stavi na Gospodina breme svoje, i on će te potkrijepiti. Ne će dati do vijeka pravedniku da posrne“ (Psalam 55:22). Da, Jehova Bog je zainteresiran za svoju zemaljsku djecu. Stoga nikad nemojte propuštati mogućnost da mu se molite u vezi sa svojim najvećim brigama. Petar nas savjetuje: ”Sve svoje brige bacite nanj, jer se on brine za vas“ (1. Petrova 5:7).

Цитат :

Kad je hospitalizacija neophodna

Hospitalizacija sama po sebi ne rezultira izlječenjem. Međutim, ako djevojka zbog teške anoreksije postane pothranjena, možda će joj biti neophodna stručna njega. Naravno, nije lako roditelju da se odluči na takav korak. Razmotrite što kaže Emily, čija je kći morala biti hospitalizirana nakon što je život, kako kaže Emily, ”i njoj i nama postao nepodnošljiv“. Ona kaže: ”Smjestila sam je u bolnicu, a ona je plakala. To mi je bila najteža stvar koju sam ikad doživjela, najgori dan u životu.“ Slično se osjećala i Elaine, koja je svoju kćer također morala smjestiti u bolnicu. ”Mislim da mi je najgori trenutak kojeg se mogu sjetiti bio“, kaže ona, ”kad je u bolnici odbila jesti, pa su je morali intravenozno hraniti. Imala sam osjećaj da su joj slomili volju.“

Hospitalizacija vjerojatno nije ugodno rješenje, ali je u nekim slučajevima možda neophodna. Određenom broju onih koji pate od poremećaja u navikama hranjenja hospitalizacija pomaže da ozdrave. Emily, u vezi sa svojom kćeri, kaže sljedeće: ”Morala je biti hospitalizirana. Stanje joj se popravilo baš zahvaljujući hospitalizaciji.“

Цитат :

Živjeti bez poremećaja u navikama hranjenja

Oporavak se djelomično sastoji i u tome da anorektičarka ili bulimičarka nauči živjeti bez poremećaja u navikama hranjenja. To može biti teško. Kim, naprimjer, procjenjuje da je u svojoj anorektičnoj fazi izgubila 18 kilograma za deset mjeseci. Međutim, da se ponovno udeblja 16 kilograma trebalo joj je punih devet godina! ”Uz veliki napor“, kaže Kim, ”polagano sam učila ponovno normalno jesti, a da pritom ne brojim svaku kaloriju, ne važem svoju hranu, ne jedem samo dijetalnu hranu, ne paničarim ako ne znam sastojke nekog variva ili deserta ili ne jedem samo u restoranima koji imaju ogroman izbor salata.“

Ali Kim je morala još nešto učiniti da bi ozdravila. ”Naučila sam prihvaćati svoje osjećaje i izražavati ih riječima, a ne postupcima ili načinom hranjenja“, kaže ona. ”Kad sam upoznala nove načine kako mogu podnijeti i riješiti konflikte s drugima, to mi je omogućilo da postanem bliskija s prijateljima i obitelji.“

Očito da oporavak od poremećaja u navikama hranjenja nije lagan, ali se na koncu trud isplati. Tako vjeruje Jean, koju smo citirali u prvom članku ove serije. ”Povratak nepravilnom načinu hranjenja“, kaže ona, ”bio bi kao povratak u tapeciranu ćeliju nakon što ste neko vrijeme boravili na slobodi.“


Probudite se! ne zagovara niti jednu vrstu liječenja. Kršćani bi o tome sami trebali donijeti odluku i biti sigurni da se nijedan način liječenja za koji se odluče ne kosi s biblijskim načelima. Drugi ne bi trebali kritizirati ili osuđivati takve odluke.

Radi daljnjih informacija kako pomoći anorektičarima i bulimičarima, vidite članak ”Pomoći onima s poremećajima u navikama hranjenja“ u izdanju Probudite se! od 22. veljače 1992 (engl.) te seriju članaka ”Poremećaji u navikama hranjenja — što se može učiniti?“ u izdanju od 22. prosinca 1990 (engl.).

Цитат :

Postaviti temelj za oporavak

ŠTO biste trebali učiniti ako sumnjate da vaša kći pati od poremećaja u navikama hranjenja? Očito da ne možete ignorirati takav problem. No kako da započnete razgovor o tom problemu?

”Ponekad je izravan pristup djelotvoran, ali često se zna dogoditi da na kraju naiđete na zid šutnje“, zapaža pisac Michael Riera.

Iz tog bi razloga manje izravan pristup možda bio djelotvorniji. ”Kad razgovarate sa svojom kćeri“, preporučuje Riera, ”ona treba shvatiti i osjetiti da je vi ne optužujete ni za kakvo loše djelo. Ukoliko uspijete stvoriti ovakvu atmosferu, mnogi će vam se adolescenti povjeriti, a razgovor će im u određenoj mjeri čak donijeti i olakšanje. Neki su roditelji otkrili da je vrlo korisno napisati pismo svojoj tinejdžerki i u njemu izraziti svoju zabrinutost i podršku. Zatim, kad dođe do razgovora, temelj je već postavljen.“

Цитат :

Izazov za roditelje

BRIGA za dijete koje pati od poremećaja u navikama hranjenja stavlja pred roditelje brojne izazove. ”Morate biti čvrsti kao da ste od čelika ili kamena“, kaže jedan otac. ”Gledate na svoje oči kako vam dijete propada.“

Ako imate dijete koje pati od poremećaja u navikama hranjenja, sasvim je normalno da ćete povremeno biti frustrirani njegovim tvrdoglavim ponašanjem. Ali budite strpljivi. Nikad nemojte prestati pokazivati ljubav. Emily, čija je kći patila od anoreksije, priznaje da to nije uvijek bilo lagano. Ipak, ona kaže: ”Pokušavala sam joj uvijek pokazivati nježnost; zagrliti je; poljubiti je. (...) Mislila sam da ću zauvijek izgubiti takav blizak odnos ako joj prestanem pokazivati toplinu i ljubav.“

Jedan od najboljih načina da pomognete svom djetetu da se oporavi od poremećaja u navikama hranjenja jest da komunicirate s njim. Čineći tako, možda ćete morati više slušati nego govoriti. Stoga se oduprite želji da ga prekidate izjavama kao što su: ”To nije istina“ ili ”Ne bi se trebala tako osjećati.“ Zaista, ne ”zatiskuj[t]e uho svoje od vike ubogoga“ (Priče Salamunove 21:13). Kad postoji otvorena komunikacija, mlada će osoba imati kome se obratiti u vrijeme nevolje, a i manja je vjerojatnost da će tada pribjegavati nezdravim navikama hranjenja.



Potrebno je strpljenje, razumijevanje i mnogo ljubavi da bi se pomoglo onima koji pate od poremećaja u navikama hranjenja