Pravi mir — iz kojeg izvora?

Pravi mir — iz kojeg izvora?

Цитат :

(PSALAM 46:9).

”MIR će biti djelo pravde, što će pravda učiniti biće pokoj i bezbrižnost do vijeka. I moj će narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem, na počivalištima tihim“ (Izaija 32:17, 18). Divnog li obećanja! To je obećanje o pravom miru koji će uspostaviti Bog.

No što je pravi mir?

Je li to jednostavno odsustvo rata?

Ili je to tek razdoblje u kojem se nacije pripremaju za sljedeći rat?

Je li pravi mir samo san?

To su pitanja na koja tražimo pouzdane odgovore. Kao prvo, pravi je mir nešto puno više od sna. Božji obećani mir ide puno dalje od bilo čega što ovaj svijet može zamisliti (Izaija 64:4). To nije mir na nekoliko godina ili na nekoliko desetljeća.

On traje zauvijek!
I to nije mir samo za privilegiranu nekolicinu — on obuhvaća nebo i Zemlju, anđele i ljude. Proteže se na ljude svih nacija, etničkih grupa, jezika i boja. On ne zna za granice, barijere, neuspjehe (Psalam 72:7, 8; Izaija 48:18).

Pravi mir znači da mir vlada svaki dan. To znači buditi se svako jutro bez razmišljanja o ratu, bez brige za svoju budućnost, budućnost svoje djece, pa čak i za budućnost svoje unučadi. To znači imati potpuni duševni mir . To znači da nema više kriminala, nema više nasilja, nema više razdvojenih obitelji, nema više beskućnika, nema više ljudi koji gladuju ili se smrzavaju, nema više očaja ni frustracija. A što je još bolje, Božji mir znači svijet bez bolesti, boli, tuge i smrti (Otkrivenje 21:4). Imamo zaista veličanstvenu nadu da ćemo uživati pravi mir zauvijek! Ne čeznemo li svi mi za takvim mirom i srećom? Nije li to mir za koji se trebamo moliti i za koji trebamo raditi?

Цитат :

Propali napori čovječanstva

Ljudi i nacije već stoljećima govore o miru, debatiraju o miru, potpisuju stotine mirovnih ugovora.
A kakav je rezultat?
U zadnjih 80 godina praktički nije bilo nijednog trenutka da neka nacija ili grupa nije ratovala. Očito je da mir izmiče čovječanstvu.

Stoga pitanje glasi: Zašto su propali svi čovjekovi napori da uspostavi međunarodni mir, i zašto čovjek nije sposoban ostvariti pravi mir koji će potrajati?
Jednostavan odgovor glasi da se čovječanstvo nije obratilo stvarnom izvoru pravog mira. Ljudi su pod utjecajem Sotone Ðavla stvorili organizacije koje su postale žrtve svojih vlastitih slabosti i poroka — svoje pohlepe i ambicije, svoje žudnje za vlašću i istaknutošću. Ljudi su odlazili u visokoškolske institucije i osnovali fondacije i institute za intelektualne usluge, u kojima su samo izmislili daljnja sredstva za tlačenje i uništavanje.

Na koji su izvor ljudi upućeni?

Gdje traže rješenje?

Još 1919. nacije su se pouzdale u to da će Liga naroda uspostaviti trajni mir. Ta je nada razbijena kad su 1935. Mussolinijeve trupe napale Etiopiju i kad je 1936. u Španjolskoj izbio građanski rat. Nakon što je 1939. izbio drugi svjetski rat, Liga je potonula u zaborav. Takozvani mir nije trajao ni 20 godina.

Što reći o Ujedinjenim narodima? Jesu li pružili imalo realne nade u trajni mir diljem Zemlje? Ne bi se baš moglo reći. Od njihova nastanka 1945. vodilo se više od 150 ratova i oružanih sukoba! Stoga ne čudi što je Gwynne Dyer, kanadski istraživač rata i njegovih korijena, opisao UN kao ”udruženje zvjerokradica koji su postali lovočuvari, a ne kao skupštinu svetaca“, i kao ”uglavnom nemoćnu pričaonicu“. (Usporedi Jeremiju 6:14; 8:15.)

Usprkos tome što govore o miru, nacije i dalje izumljuju i proizvode oružje. Pokrovitelji mirovnih konferencija često su one iste zemlje koje predvode u proizvodnji oružja. Moćni komercijalni interesi u tim zemljama unapređuju proizvodnju smrtonosnog naoružanja, uključujući i đavolske kopnene mine koje svake godine ubiju ili osakate oko 26 000 civila, odraslih i djece.

Pohlepa i korupcija glavne su pokretačke snage. Mito i provizije za učinjene usluge postali su sastavni dio međunarodne trgovine oružjem. Neki se političari bogate na taj način.

Poljski fizičar i dobitnik Nobelove nagrade za mir Joseph Rotblat je u prosincu 1995. pozvao nacije da okončaju utrku u naoružanju. Rekao je: ”Jedini način da se spriječi [nova utrka u naoružanju] jest da se u potpunosti ukine rat.“

Misliš li da bi se to moglo dogoditi?

Od 1928. naovamo 62 države ratificirale su Kellogg-Briandov pakt, odričući se rata kao sredstva za rješavanje sporova. Drugi svjetski rat jasno je pokazao da taj pakt nije bio vrijedan ni papira na kojem je bio napisan.

Ratovi su nesumnjivo uvijek bili kamen spoticanja na putu čovječanstva kroz povijest. Kao što je napisao Gwynne Dyer, ”rat je centralna institucija u ljudskoj civilizaciji, a njegova povijest traje isto koliko i civilizacija“.

Da, praktički svaka civilizacija i svako carstvo imali su svoje vojne heroje koje su veličali, svoje stalne vojske, slavne bitke, posvećene vojne akademije i arsenale oružja. Međutim, naše je stoljeće obilježeno ratovima više nego ikoje drugo stoljeće, i to kako po destruktivnosti tako i po gubicima ljudskih života.

Svjetski su vođe očigledno ignorirali osnovnu mudrost izraženu u Jeremiji 10:23: ”Znam, Gospodine, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim.

“ Ako se Boga odbaci, ne može se postići pravi mir.

Znači li sve to da je rat neizbježan u civiliziranom društvu? Znači li to da je mir — pravi mir — neostvariv san?

Цитат :

Doći do glavnog uzroka

Da bismo odgovorili na ova pitanja, trebamo razumjeti uzroke ratu. Biblija jasno kaže da je buntovni anđeo Sotona prvobitni ”krvnik ljudski“ i ’lažac‘ te da je ”sav svijet u vlasti Zloga“ (Ivan 8:44; 1. Ivanova 5:19, St).

Što je učinio kako bi unaprijedio svoje namjere?

U 2. Korinćanima 4:3, 4 čitamo: ”Ako li je pak pokriveno evangjelje naše, u onima je pokriveno koji ginu, u kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo evangjelja slave Kr[i]stove, koji je obličje Boga.“ Sotona poduzima sve što je moguće kako bi pažnju čovječanstva odvratio od Božjeg Kraljevstva kao rješenja svjetskih problema. On zasljepljuje ljude i skreće im pažnju koristeći razjedinjavajuća socijalna, politička i religiozna pitanja, tako da ona izgledaju važnija od Božje vladavine. Tipičan noviji primjer toga je svijetom raširena bujica nacionalizma.

Sotona Ðavo unapređuje nacionalizam i tribalizam, vjerovanje u superiornost jedne nacije, rase ili plemena u odnosu na druge. Duboko ukorijenjena mržnja koja je stoljećima bila potiskivana sada ponovno oživljava i pothranjuje daljnje ratove i sukobe. Federico Mayor, generalni direktor UNESCO-a, upozorio je na tu tendenciju: ”Čak i tamo gdje je tolerancija ranije bila svakodnevna stvar, pomak prema ksenofobiji postaje sve očitiji, a šovinističke ili rasističke izjave za koje se mislilo da su stvar prošlosti, čuju se sve češće.“ Kakva je posljedica toga? Strašni masakri u bivšoj Jugoslaviji i plemensko krvoproliće u Ruandi samo su dva takva događaja koja su se našla u svjetskim vijestima.

Biblija je prorekla da će u vrijeme kraja ovog sustava, konj plamene boje, koji simbolizira rat, galopirati po cijeloj Zemlji. U Otkrivenju 6:4 čitamo: ”Izidje drugi konj ridj, i onome što sjedjaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se mač veliki.

“ Od 1914. promatramo kako taj simbolični konjanik ’uzima mir‘ i kako se nacije nastavljaju boriti i voditi ratove.

Ne smije se previdjeti uloga religije u tim ratovima i ubijanjima. Krivnja za krvlju natopljenu povijest čovječanstva u velikoj se mjeri može pripisati prijevarnom utjecaju krive religije. Katolički teolog Hans Küng napisao je: ”Nema dileme da su u negativnom, destruktivnom smislu [religije] dale i još uvijek daju ogroman doprinos. One su odgovorne za tolike borbe, krvave sukobe, za prave ’vjerske ratove‘; (...) a to se odnosi i na dva svjetska rata.“

Kako Jehova Bog gleda na ulogu krive religije u ubijanju i ratovima? U Božjoj optužbi protiv krive religije, zapisanoj u Otkrivenju 18:5, stoji:

”Grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.“ Suučesništvo krive religije i političkih vladara svijeta dovelo je do takve krivnje za krv, do takvog mnoštva nakupljenih grijeha, da Bog to nikako ne može ignorirati. On će uskoro potpuno ukloniti taj kamen spoticanja koji stoji na putu do pravog mira (Otkrivenje 18:21).

Put do mira

Ako ljudi, posredstvom organizacija kao što su Ujedinjeni narodi, ne mogu uspostaviti pravi i trajni mir, iz kojeg će izvora doći pravi mir, i kako?

Je li samo nerealan san vjerovati da je trajni mir moguć?

Nije ako se obratimo pravom izvoru mira. A tko je to?

Psalam 46:9 daje nam odgovor kad kaže da Jehova ”prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem“. A Jehova je već i započeo postupak kojim će okončati ratove i uspostaviti pravi mir.

Kako?
Tako što je 1914. postavio Krista Isusa na njegovo zakonito kraljevsko prijestolje i tako što unapređuje najveću obrazovnu kampanju za mir u povijesti čovječanstva. Proročanske riječi iz Izaije 54:13 jamče nam: ”Sinovi će tvoji svi biti naučeni od Gospodina, i obilan mir imaće sinovi tvoji.“

Ovo proročanstvo razjašnjava princip uzroka i posljedice — to jest, svaka posljedica ima svoj uzrok. U ovom slučaju, Jehovino poučavanje — uzrok — mijenja ratoborne ljude u miroljubive ljude koji su u miru s Bogom.

Posljedica je promjena u srcu zbog koje ljudi postaju ljubitelji mira. To poučavanje koje mijenja srce i um ljudi već sada se širi diljem svijeta dok milijuni ljudi slijede primjer ’Kneza Mira‘, Isusa Krista (Izaija 9:6, NW).

Što je Isus učio o pravom miru?

On nije govorio samo o miru između nacija nego i o miru u međuljudskim odnosima te o unutarnjem miru koji proizlazi iz dobre savjesti. U Ivanu 14:27 čitamo riječi koje je Isus uputio svojim sljedbenicima: ”Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji.“ U kom je smislu Isusov mir bio drugačiji od mira svijeta?

Kao prvo, Isusov je mir bio tijesno povezan s njegovom porukom o Kraljevstvu. On je znao da će pravedna nebeska vladavina, koja se sastoji od Isusa i 144 000 suvladara, uništiti rat i ratne huškače (Otkrivenje 14:1, 3).

On je znao da će ta vladavina prouzročiti mirne rajske okolnosti, i zločincu koji je umro pokraj njega ponudio je da uživa u njima. Isus mu nije ponudio mjesto u nebeskom Kraljevstvu, već mu je rekao: ”Zaista ti kažem danas: Bit ćeš sa mnom u Raju“ (Luka 23:43, NW).

Isus je isto tako znao da će njegovo Kraljevstvo donijeti utjehu svima ožalošćenima koji iskazuju vjeru u njega. Njegov mir uključuje i nadu u uskrsnuće koja nas na divan način krijepi. Sjeti se njegovih ohrabrujućih riječi koje se nalaze u Ivanu 5:28, 29: ”Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će koji su činili dobro u uskrsenje života, a koji su činili zlo u uskrsenje suda.“

Da li s radošću očekuješ to vrijeme? Da li ti je smrt oduzela voljene osobe? Čezneš li da ih ponovno vidiš? Onda prihvati mir koji nudi Isus.

Imaj vjeru kakvu je imala Marta, Lazarova sestra, koja je rekla Isusu: ”Znam da će ustati o uskrsenju, u pošljednji dan.“ Zapazi koji je oduševljavajući odgovor Isus dao Marti: ”Ja sam uskrsenje i život: koji vjeruje mene ako i umre življeće. I ni jedan koji živi i vjeruje mene ne će umrijeti u vijek.

Vjeruješ li ovo?“ (Ivan 11:24-26).

I ti možeš vjerovati u to obećanje i ono ti može koristiti. Kako? Stječući točnu spoznaju iz Božje Riječi. Zapazi kako je apostol Pavao naglasio važnost točne spoznaje: ”Mi (...) ne prestajemo za vas moliti se Bogu i iskati da se ispunite poznanjem [”točnom spoznajom“, NW] volje njegove u svakoj premudrosti i razumu duhovnome, da živite pristojno Bogu na svako ugadjanje i u svakome dobrom djelu da budete plodni, i da rastete u poznanju [”točnoj spoznaji“, NW] Božijemu“ (Kološanima 1:9, 10).

Ova točna spoznaja će te uvjeriti da je Jehova Bog izvor pravog mira. Ona će ti također pokazati što moraš činiti sada kako bi se mogao pridružiti psalmistu koji kaže: ”Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospodine, sam daješ mi te sam bez straha“ (Psalam 4:.